Usta moja, uzdižite
(himan)
Usta moja, uzdižite
K preslavnomu Tijelu glas,
I Krv dragu proslavite,
Što je proli za sve nas,
Čedo majke plemenite,
Ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima,
Djeva nam ga porodi,
I On prođe sijuć tlima
Zrnje riječi Božijih,
A na kraju vjernicima
Divan spomen ostavi.
Kad je s braćom večerao
Spas na gozbi posljednjoj,
Sav je zakon obdržao
On u hrani vazmenoj
I ko hranu tad je dao
Sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva
Svetim tijelom Njegovim,
Likom vina krv se skriva,
Okom toga ne vidim,
Ali sama vjera živa
Kazuje bezazlenim.
Divnoj dakle Tajni ovoj
Klanjajmo se smjerno mi,
Stari zakon žrtvi novoj
Nek se sada ukloni,
Vjera duši čovjekovoj
Nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom,
Slavimo im veličinu,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom. Amen.
O dragocjena i zadivljujuća gozbo!
"Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da, postavši čovjekom, ljude učini bogovima.
Još povrh toga, što god je od našega uzeo, sve nam je dao za spasenje. Tako prinese svoje tijelo za naše pomirenje kao žrtvu na žrtveniku križa Bogu Ocu, svoju krv proli kao cijenu i ujedno kao kupelj; da se otkupljeni od bijednoga ropstva očistimo od svih svojih grijeha.
A da bi o tolikom dobročinstvu u nama ostao nepresušni spomen, ostavio je tijelo svoje za hranu i krv svoju za piće da ih vjernici uzimaju pod prilikama kruha i vina.
Dragocjene li i čudesne gozbe, spasonosne i svakog milja pune! Što od te gozbe može biti dragocjenije? U njoj nam se... daje Krist, pravi Bog. Što je divnije od tog otajstva?
Nema sakramenta koji bi bio spasonosniji od ovoga koji čisti grijehe, povećava krjeposti i dušu napunja obiljem svih duhovnih darova.
U Crkvi se prinosi za žive i mrtve da bude na korist svima ono što je za spas sviju ustanovljeno.
Naposljetku, nitko nije kadar opisati slast ovoga sakramenta kojim se duhovna slatkoća kuša u njenom izvoru; i slavi se spomen one najuzvišenije ljubavi, koju je Krist u muci svojoj pokazao.
Stoga, da bi što snažnije u srca vjernika utisnuo tu neizmjernu ljubav, na posljednjoj večeri kad je, nakon slavljenja Vazma, imao s ovoga svijeta prijeći Ocu, ustanovio je ovaj sakramenat, kao vječni spomenčin svoje muke, kao ispunjenje starih slika, kao najveće čudo od svih čudesa što ih je učinio, i ostavio je ožalošćenima zbog njegove odsutnosti osobitu utjehu."
(Sveti Toma Akvinski)
Klanjam ti se smjerno
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
Što pod prilikama tim se sakrivaš.
Srce ti se moje cijelo predaje,
Jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu,
Al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
Istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit,
Ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim,
Ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
Da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog,
Živi Kruše, što si život puka svog:
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Do kraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni, Spasitelju moj,
Blatna me u krvi peri presvetoj:
I kap njena može svijet da spasi cijel,
Da bez ljage bude posve čist i bijel.
Isuse, kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, ti mi uslišaj:
Daj da otkrito ti lice ugledam
I u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
Post je objavljen 08.06.2007. u 15:48 sati.