Tintom boli, prokletstva i kajanja zapisujem ova slova koja razaraju svaki djelić ovih trulih ostataka nezahvalne čovječnosti. Prezirem svako podcjenjivanje života i mrzim sva ljudska jadanja.
Tebi koji sada, nadam se, snivaš nekim sretnijim snom i koji si sada izgubljen između tisuću oblaka želim ostaviti barem trenutak zabilježen na papiru kako bi oprosti ovu moju prokletu nemarnost.
ako postoji pojam samopreziranja onda znaj da sada caruje mojim životom i da sve prepuštam ovoj lađici vlastite mržnje.
Tebi koji sada lutaš nebeskim svijetom želim da pronađeš sve duše koje si izgubio i da pronađeš pravi mir.
I svaki se put iznova javlja to odvratno retoričko pitanje ZAŠTO koje donosi toliko patnje i tuge. Tko upravlja tim trulim životim stazama čija se svijetla gase u najboljim godinama, čije rupe gutaju one koji nisu stigli prijeći ni trećinu puta? tko vlada tim šugavim carstvom sjena koje kao hranu koriste mlade ljudske živote i kao piće gutaju naše suze? Tko je taj prokletnik koji caruje imanjem na kojem ostaje samo pustoš? Molim te priđi mi barem još jednom i šapni odgovore na ova užasna retorička pitanja...
Oprosti mi krajnju nezainteresiranost koja se prisilno javila u dobroj namjeri... Oprosti mi barem ti jer si sama nikada neću....
oprosti i na ovoj smetnji koja je sigurno izazvala nemir na tvom novom putu...
Post je objavljen 05.06.2007. u 19:58 sati.