07.06.2006., srijeda
novi post
......sve bljedi čak i ljubav
....ma skroz je teško tipkat o ovom osjećaju..... čini se da je lakše napisat nešto onako noir ......
Zapravo, možda sam vam malo dužna napisat da ....,,
peru me osjećaji koje tako ljubomorno i sebično ne želim djelit , razdoblje tuge bilo je dugo...tako reći vi me ni ne poznate drukčju , vi s bloga kao i ovi s četa upoznali ste me baš kad je " otrov " još gotovo svjež rasturo u meni .Možda da vam ne kažem sad, možda nikad ne bi znali koliko su mi pomogla vaša slova , na vrjeme sprečena depresija,,,, mislim da vi nikad niste bili svjesni koliko liječite svojom pojavom , zato sam vam dužna , onako malo, reči da sam evo već neko vrjeme sretna ...... čudno je to kako se čovjek trudi promjenit stvari ,,,,uzaludno lupa glavom u ista zaključana vrata.......ne znam kad su se otvorila ali drago mi je da jesu .....na isti tihi naćin na koji su se zatvorila
prekrasno je dobiti poljubac onda kada samo onako duboko u mislima proleti želja za njim ,,,,bez ikoje rijeći
prekrasno je probudit se okupana toplim poljupcima........dodirima,,,,,,ah ,,,,,zanjela sam se
ne, ne , nije zbog prolječa ili ljeta ,,,,,prošlo ih je par a da toga nije bilo.....možda je napokon došao moj trenutak , možda su se sva sranja dešavala samo kako bi ovi osjećaji sad bili tako veličanstveni,,,,ne usuđujem se likovat i hvalit ...čovjek zaista nikad ne zna
ali....
lijepo je otvorit ovaj blogeditor i najiskrenije napisat ja sam zaljubljena ..........ja opet dišem i pomalo onako sebično uživam u tom osjećaju da sam rijetka sretnica koja opet zaljubljenost može osjetit kao nekad
ma vi uopče nema te blage očemu ja pišem ali nema veze .........
ja sjedim na obali mirnog jezera , uživam u pejzažu koji se tako bistro odražava na mirnoj vodi .......sjednite pored mene,,,jel vidite ljepotu one tužne vrbe ?,,,,,udahnite ove tople sunčane zrake i poželite samnom da ovaj dan traje šo duže......
...malo blogam ..... već dugo dugo nisam bila sama doma , uzela sam si oduška uz kavicu da poklikćem blogove koji su davno komentiral na ovom blogu , jako malo njih je nastavilo pisati ( svaka im čast ) a još manje svrati na moj blog , ni ne sjetim se kliknut ih a i kad kliknem ... teško mi je ostavit komentar ...ne znam šo bi rekla ,,,,,
......ovaj post gore je kopi pejst od , malo pa točno godina dana .......
razvukao mi je osmijeh , nekako poslje njega izgubila sam potrebu postat na ovom blogu , mislim osobne stvari , ne nije post razlog tomu ,, jednostavno , nisam imala što za reći .
danas me potaknuo da pogledam godinu unazad i zahvalim dragom Bogu što i godinu dana kasnije ja i dalje sijedim na obali jezera i uživam u smiraju ,,,,,,, istini na volju moram priznat da često pogledam , u strahu , plavo nebo široko gore u daljnu imali koji oblak , lagala bi kad bi rekla da ih nema ....jednostavno stvari stoje tako da nema jezera u kojem se ogleda viječito plavo nebo ,
.... ali netko ko se bavi time odlučio je da šalje oblake i kišu samo kako bi mogla uživati u prekrasnim duginim bojama iznad jezera ...ne želim se hvaliti ni nabijati neko na nos njegovu sudbinu ...ali ovaj dan ...koji traje ne bi bio tako lijepe da se nisam potrudila za njega i da ga ne ispunjavam ljubavlju
zato
udahnite duboko u trenutku kad je vaš dan ispunjen zadovoljstvom i srećom , zadržite dah i ma kolko god vas život bude golicao ne ispuštajte ga ...isplati se ...a sad .... sjednite opet pokraj mene i uživajmo u ovom prekrasnom danu ..... a ja jedva čekam da mi se dečki vrate .... :) ( zuta hj :D )
Post je objavljen 05.06.2007. u 15:38 sati.