Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/san

Marketing

Nakon devet mjeseci

naš Mačak raste li ga raste... super je to gledati kako ti dijete napreduje, zdravo i veselo cerek
u posljednje vrijeme je Mačak savladao razne vještine, npr. prije je dok je puzao zaobilazio prepreke, a sada je počeo ići ispod ili preko njih. tako mu je fora kad smo na krevetu skakati preko naših glava (naročito moje) ili tijela (maminog). uvijek moramo sakrivati pupak jer on čim ga vidi zabije prst u njega i čupa i grebe, a mamu si znai ugristi tako da ima po stomaku ožiljke njegovih 8 zubića smijeh.
kada ga ne obadajemo, a želi nas dozvati, onda se dere i glasa poput životinjice... prošloga tjedna je otkrio i jezik i sada ga stalno plazi i nateže prstićima. naročito kada smo vani, jezik je isplažen i ruka na njemu... naravno da i dalje slini kao slapovi krke pa mu zna cijela maica ispod ustiju biti mokra od sline. nevjerovatno mi je koliko je muzikalan, čim skuži neki ritam počne se gibati, najčešće kukovima. ako mu žviždimo, pjevamo, lupkamo-odmah se giba, a kad je neka muzika da ne govorim. dobio je neki sintisajzer i ode sam do njega i pusti si samplove muzike i onda "pleše". jučer ga je draga naučila "daj pet". to mu je sada super fora i čim dignemo ruku i kažemo daj pet i on podiže svoju i čeka da damo pinki!rofl
no, najveća fora od svih je, na našu veliku radost, da se obožava voziti na biciklu! do sada smo ga šetali u kolicima i ukoliko s nama ne bi išao pas ili putem se nije ništa pretjerano zanimljivo dešavalo, jako brzo bi mu dosadilo. te bi šetnje završavale ili dernjavom ili sam ga morao nositi, a gurati kolica i nositi njegovih 10 kg nije baš pjesma za moja leđa, a još manje za supruzina. tako smo mu lijepo u subotu kupili stolicu za na bajs i u nedjelju montirali i isprobali. ono, totalno ravnodušna faca koja gleda u kotac ili sa strane. mislili smo da mu se mozda ne sviđa, ali kad smo stali i htjeli ga izvaditi iz stolice, nije pružao ruke i ljutio se, glasno negodovao - super ajmo još jedan đir. niti nakon sat vremena se nije želio skinuti sa stolice yes. novi dan, nova vožnja, ista ravnodušna faca, ali ponovno ne želi dole smijeh. nama je to super, obožavamo se voziti na bajsu, a i zanimljivije nam je nego gurati kolica i nositi dijete.
sve u svemu danju nam je super s njim, ali noći su duge i teške. najdraža je odlučila odviknuti ga od noćnog hranjenja i sada zna tako neutješno vrištiti da cijela kuća ne spava, kao da ga netko na živo muči. što je najgore užasno je izdržljiv i čak kad zaspe probudi se nakon 10 minuta i nastavi vrištiti tamo gdje je stao... užas živi... no unatoč tome obožavamo ga pre previše... ipak je on naš mali Mačak...

Post je objavljen 05.06.2007. u 12:35 sati.