Kapetan Tradicija se, ne bi li povećao rezultat svoje žustre borbe protiv novonastalog neprijatelja postmodernizma (toliko opakog da čak nije poštovao tradiciju Tradiciji mrskog modernizma!), odlučio zaposliti u hotelu "Baština Frei", bedemu u kojem je u potpunosti ostalo sačuvano tradicionalno shvaćanje života, umjetnosti i svijeta kao takvog. U hotelu je dobio posao i titulu `kapetan hotela`.
Kapetan je bio zadovoljan time što su se u hotelu cijenile tradicionalne vrijednosti, što je sigurnost moralnih normi bila zajamčena i što je svaki gost znao da s ključem dobiva i određenu obvezu prema kulturi u čijem će hotelu ostati. Međutim, kao svaki put, uvijek se pojavio netko tko takvu obvezu naprosto nije znao cijeniti.
Kapetanu Tradiciji novopridošli gost se odmah učinio sumnjivim kad je na recepcionarev komentar "Lijep dan, zar ne" odgovorio sa "Ovisi što podrazumijevate pod lijepim danom". Osoba koja je relativizirala ljepotu dana očito nije pokazivala nikakav respekt prema suncu i plavom nebu pa je bilo malo vjerojatno da će ikakvo poštovanje posvetiti hotelu i njegovoj tradiciji.
Tri dana koliko je gost bio u hotelu, ništa se neobičnog nije događalo, ali Kapetan Tradicija ta tri dana nije oka sklopio, budno pazeći po hodnicima da se ne dogodi kakva neprilika ili zlodjelo!
Na odlasku, gost je dao ključeve recepcionaru i spremao se za odlazak. Recepcionar, koji se s Kapetanom svakog tjedna kladio oko toga tko je od gostiju postmodernist, a tko ne, spremao se prekinuti dugotjednu tradiciju u kojoj je gubio od Kapetana i zaprimiti pivo u koje su se kladili. Kapetan Tradicija, međutim, tog dana nije bio raspoložen za prekidanje tradicije.
- Otvaraj taj kofer! - naredi gostu. Gost ga zbunjeno pogleda i pokuša odmaći s koferom, međutim Kapetan ga uhvati za rame.
- Puštaj me, zastarjeli superheroju! - uzvikne gost i udari Kapetana specifičnim kung fu udarcem po grudnom košu. Kapetan ustukne, međutim u tri žustra skoka stigne gosta i drevnim kineskim potezom ga obori na pod i u isto vrijeme otvori kofer. Nasred kofera bijelio se hotelski ručnik.
- Kakav je to ručnik, bijedniče?! - priprijeti Kapetan gostu prstom.
- Ručnik... kako relativan pojam - s prezirom odgovori opaki postmodernist. Kapetan mu zakrene ruke iza leđa i stavi mu lisičine. Time je postmodernist i objektivno bio spriječen, a Hotel Baština je spasio svoj obraz. Još jednom je Kapetan Tradicija donio pobjedu tradicionalnom shvaćanju svijeta.
Post je objavljen 31.05.2007. u 00:05 sati.