Pregled posta

Nema više partizana, živio Dinamo i pusa mati (mami i tati)!

Mada naslov posta izgleda revolucionarno, isti nema nikakve revolucionarne pretenzije. Naslov nema nikakve veze niti sa nedavnim Dinamovim osvajanjem prvenstva jedne nadasve jake nogometne lige zvane HNL, koju prate čak svi igrači i nogometni službenici sa užom obitelji, navijače na tribinama se može lako izbrojiti... No, mene nogomet ne zanima ni najmanje, nadam se da neće niti N-a, dapače frustrira me činjenica da je tri puta tjedno na nacionalnoj televiziji u udarnom terminu, a ne sjećam se kada je u tom istom terminu bio neki dokumentarac, a da nije o ratu, sudjenjima, politici... Sreća pa je ova bijeda od HNL-a završila, UEFA je isto gotova, još da odigraju oni seronje finale prvaka, znači jedna tekma. No ne sumljam da će biti tu materijala za sportsku redakciju za dva tjedna emitiranja, emisija prije utakmice, emisija uoči utakmice, utakmica, emisija nakon utakmice, oko sokolovo, deset puta pregledavanje akcija, najmanje tri emisije koje analiziraju svakog igrača, suca, delegata i goluba koji se posrao na travnjaku... Barem ove godine nema nikakvih svjetskih niti europskih prvenstava... Nikada mi neće biti jasno kako mogu ti polupismeni ljudi (igrači), dobivati veće plaće od sveučilišnih profesora, liječnika ili bilo koga drugoga... Oni se IGRAJU i zato su plaćeni više nego dobro! Zašto nitko ne plaća mene dok se igram sa svojim sinom? Ok, ovo je retoričko pitanje . Idemo mi na zanimljivije teme.

Da nema više partizana znači da Mačak od prošlog tjedna isključivo puže četveronoške. Ranjeni partizan više nije u modi, a i kako je Titovo ime zaštićeno moramo paziti da nas netko ne tuži zbog korištenja izraza partizan. N je postao toliko brz i spretan u puzanju i dizanju, da smo počeli zatvarati vanjska vrata od stana, inače su često otvorena da se hodnik prozračuje. Doduše ima jedna psihološka barijera pred vratima, a to je stepenica. Mačak dodje do vratiju i kad vidi stepenicu stane. Jednostavno se ne usudjuje prijeći ju, no vjerujem da će to biti kratkoga vijeka... Tako se u početku nije usudio izaći iz dnevnog, pa je prvi dan oprezno koračao u blagavaonu, nakon što je „osvojio“ blagavaonu, krenuo je u istraživanje kuhinje i do sada je „osvojio“ čitavu kuću i prati nas gdje god idemo. Mačak je jako oprezan i napreduje mic po mic, dan po dan, osvajao je teritorij lagano, prostoriju dnevno, ne više. Od silnog puzanja po pločicama sva su mu koljena u modricama.
Da se diže uz sve i svašta, pa i uz naše noge i noninu štaku, to znate, ali sada je naučio i spustiti se, o da. Prije bi se samo pustio i padao na leđa, ali sada se lijepo polako čučne i sjedne. Pravi mali maher.
Kada mu navijam „dinamo, dinamo, dinamo“ (samo zato jer je puno zvučnije i ima bolji melos nego pula, rijeka ili hajduk, a i dida mu navija za hajduk pa ga tako provociram ) N se počne njihati, odnosno cupkati i mahati rukama, bilo da sjedi ili stoji (odlično radi kukovima). Kada pjesma stane, stane i on. Ima i jednu igračku telefon koja svira kad se pritisne brojka. On si to sam uzme i pritisne jedno dugme, kada počne svirati on počne cupkati .
Inače je užasno tvrdoglav i razmažen ili gnjecav, ne znam kako bih to točnije opisao. Čim mu nešto ne štima počinje se buniti, ako mu je dosadno se buni, ako želi cicu se buni... Presvlačenje pelena je postala prava noćna mora. Kod svakog presvlačenja je to dernjava, suze, pokušaji ustajanja. Sada je Najmilija počela uvoditi kazne pa kad se ne želi presvuč, stavi ga u krevetić ili vrtić i čeka da se smiri, i tako dok se ne završi ritual presvlačenja, odnosno mijenjanja pelena.
Jučer im je, ja sam bio na poslu, bila u posjeti jedna mama s N-ovom vršnjakinjom i mala se mirno igrala s njegovim igračkama, prenosi Najmilija. N ju je samo gledao mrko i kad je mala od veselja vrisnula on je briznuo u plač. Nikako mu nije bilo drago da je netko uzurpirao njegov teritorij ...

Šta se tiče spavanja, nikad gore! Svaka čast Najmilijoj kako sve ovo izdrži. Kad se Mačak budio svakih sat vremena mislili smo kako je to grozno, ali sada se budi svakih 15/20 minuta... Stvarno ne znamo više šta da radimo... Prije je znao barem prvi san odguglati 3-4 sata, ali sada se budi već nakon sat vremena, mada zaspi sam, bez suza, sve regularno... nakon tog prvog sna ima dijelova noći gdje se budi stalno... vrti se po krevetu, diže, baca, „hoda“, okreće i stalno vrišti. Budi se u plaču kao da ga netko dere. Baš ništa ne pomaže, čak ni sisa jer i nakon sisanja se budi već za 15 minuta. Na kraju ga valda umor toliko savlada da zaspi (oko 3 – 4 u noći) i odspava si sat ili dva u komadu. Više jednostavno ne znamo što da radimo, ja sam jučer predložio drakonske mjere (pustit ga da plače), ali Najmilija kaže kako će proći i „preživljava“ dan za danom, odnosno noć za noć... Ja spavam u dnevnom, mada ga često čujem, jer to ne bih izdržao psihički, a i nakon neprospavane noći tko bi ujutro radio... U subotu navečer je Najmilija pukla i počela se derati da više ne može, da će poluditi... pa sam ju potjerao u dnevni, a ja sam se borio s njim po sobi... Ne bi tako mogao svaku noć...
Moj duboki naklon Draga.

Naš je Mačor naučio i davati puse . „Daj pusu mami, ajde, daj pusu mami“ i on dodje do mame, otvori usta i zaslini ju po licu. To je pusa. I tata na isti način dobije pusu, ali rjeđe, „samo je jedna mama“. I naravno da se puse dijele samo kada on to stvarno želi, ali kada dobiješ pusu, na sedmom si nebu .


Post je objavljen 23.05.2007. u 10:19 sati.