Marketing
Danas je našem Nikoli 11 dan zivota.
Nažalost tek sam danas počeo pisati ovaj blog... Nisam o tome razmišljao prije, već mi je palo na pamet negdje baš kad se rodio... Kako nam je ovo prvo dijete, nadamo se ne i posljednje, svaki dan sam mislio "danas cu početi, danas, danas...", ali roditelji znaju zašto to nije tako jednostavno ;)... devet mjeseci smo čekali da se rodiš sine i mada sam mislio da sam totalno spreman, jednostavno nitko i ništa te ne može spremiti na roditeljstvo!
kada ljudi pricaju o svojoj djeci , odnosno rodjenjima djece i bebama, uvijek cujes neke lijepe stvari, vidi kako je sladak, pokazi sta znas, trikovi, naucene rijeci ili geste, oponasanje zivotinja, price... ali nitko ti ne kaze kako je prvih nekoliko dana ili mjeseci sa prinovom u kuci... ja cu vam reci... to je pravi uzas. neprospavane noci ne bi bile toliki problem koliko je problem djecji plac. bice koje toliko volis moze te dovesti do ludila...
:) da sine, kada ovo budes citao već ćeš biti velik, ali znaj da si 11-tog dana svog života svoju mamu i oca stajao mnogo suza (mamu) i živaca... ipak, nikada te nitko neće toliko voljeti i brinuti se za tebe koliko i mi. jer ti si nam sada sve, bit i smisao, život i smrt, ti si ono o čemu razmišljamo 25 sati na dan, radujemo se i tugujemo i koliko god nas izbezumljavaš ovih dana, mi ćemo te zauvijek voljeti više nego same sebe.
pisao mi je danas jedan prijatelj da me pita kako smo, mi i dijete? evo mog odgovora:
ciao Prijatelju moj!
znas kada vidim to malo bicence kako blazeno spava ili kada sise onako sa gustom, toliko mi je drag da bi se rasplakao. onda nakon dojenja zaspe i nakon max 10 minn se probudi i pocne neutjesno plakati... u teoriji djeca, ovako mala, ne placu zato da bi iznervirala ili napakostila svojim roditeljima, vec zato sto nesto trebaju ili im smeta ili boli, uglavnom placu jer nesto nije u redu. kazem, u teoriji! promijenimo mu pelene, polozaj u krevetu, mazimo ga, pokusavamo sve sto je u nasoj moci i opet umiri ga samo sisa... no, on nije gladan jer cugne dva puta i opet zaspi-vratimo ga u krevet i opet pocne pakati... e vidis u tim trenucima "mrzi" ga i rodjena majka... covjek ne moze vjerovati da te bice od 3,5 kg i 52 cm moze dovesti do ruba ludila... a opet, tvoj je i tako mali i tako sladak da ga neizmjerno volis...
odgovor na tvoje pitanje je, junior je valjda dobro (jos govori samo e e e e e e), majka i otac su manje dobro :'( :-P
pozdrav zg ekipi
jutros je bila patronažna. super je žena. dala nam je hrpu informacija i savjeta. kad ona prica sve izgleda super, ali u praksi to i nije tako lako primjeniti, nažalost. danas sam zbilja svasta isprobavao da umirim sina, ali apsolutno ništa nije pomoglo, samo majčina sisa koju traži svakih 10 minuta. bilo bi dobro da se bićence najede, ali ne, samo brljavi po njoj. napravi dva gutljaja i onda stane, sav bude umazan sa mlijekom po licu, nosu... čemu to sine moj? šta se ne bi trebao najesti i onda spavati neko vrijeme? na sisi zaspiš i onda kad te prebacimo u krevetić se probudiš za 5 minuta i počinje uzbuna... zašto? gdje je problem? je li moguće da smo dijete od 11 dana razmazili?
zbog ove nemoguće situacije mama je danas bila na rubu. malo i ništa je spavala i stalno jurcala sa sisom vani. ja sam odlučio primjeniti drakonske metode. sisu ćeš dobiti najčešće svaka dva sata, a ostatak vremena možeš plakati koliko hoćeš, pa i po cijenu bruha kojeg muška djeca mogu dobiti kad previše plaču. žao mi je i teško mi te slušati kako drečiš i gubiš glas, ali ima li neki drugi način?!? ako ga netko zna neka mi se javi!
nekako sam mamicu uspio nagovoriti da se ode odmoriti na donji kat, gdje te ne može čuti, i mi smo ostali sami. nakon 10 minuta se budiš i plač. stavio sam te u nosilicu za auto i nosio po kući. kada smo došli u dnevni boravak prestao si plakati i počeo gledati crveni zid iza regala. patronažna je rekla da sada već razlikuješ crvenu boju, pa sam te lijepo smjestio uza zid i ti si samo gledao onim lijepim tamno plavim okicama. slušali smo balaševića i gledali zid, ok ja sam prčkao po kompu :)! to je potrajalo nekih 20/30 minuta i onda opet plač. nosio sam te po kući - ništa, stavio maramu i nosio u marami - ništa, pjevao ti, pričao, ništa, ništa... onda sam te stavio u krevetić i počeo slagati robu u ormar i nakon 5 minuta si prestao, ok mozda 10 i zaspao... spavao si dosta, za tebe, oko 45 minuta. čak je i mama od dolje došla jer nije mogla vjerovati da si toliko miran... sanjala je da plačeš, valda.
kad si se probudio, sisa, presvlačenje i ponovno ista priča... nikako te uspavati ili utješiti, samo sisom... mama te stavila u maramu i malo ste se prošetali vani na zraku. u marami si i zaspao i kada te vratila u krevetić, plač. ti drečiš, mami teku suze. onda sam ju nagovorio da ode iz prostorije i da ću te ja paziti dok plačeš i tako je i bilo. ona je ošla i ti i ja smo ostali. neumoljivo si plakao, jedno 20 minuta sa dvije kraće stanke. izdržljiv si sine, uporan... toliko možeš glasno i neumoljivo plakati da si na tren bez glasa/zraka ostajao. na kraju smo se nekako dogovorili ti i ja jer si se ti malo stišao, a ja sam se plašio da ne dobiješ bruh i odnio te u dnevni. tamo si se totalno smirio i gledao uokolo... pjavali smo ti, balaševića again, kojeg smo slušali na kompu. mama te uzela i malo skakutala na lopti sa tobom i kada su prošla dva sata od zadnjeg dojenja, dobio si sisu koji si toliko želio ;)
nakon dojenja smo te stavili na spavanje i ti sada spavaš već 5 sati u dnevnom, mama isto toliko u sobi, a ja te pazim i pišem blog!
nadam se da ću biti uporan i da ću narednih dana uspjeti dopisati i onih 10 dana koje nisam, pa nemoj zamjeriti ako prvih 10 dana nije po redu... i malo će biti zbrčkani, ali ovo nije doktorat već ležeran blog, zar ne?!?
malo me sada strah jer s obzirom da toliko spavaš ostatak noći po običaju će biti šou... nadam se da ćemo naći neko kompromisno rješenje 
volim te, sin moj
Post je objavljen 08.09.2006. u 23:32 sati.