Marketing
JUBILARNI 30. FESTIVAL HRVATSKE TAMBURAŠKE GLAZBE U OSIJEKU
25.5.2007. g. tamburaški orkestar ,čija je ovo stranica, uputio se u
Osijek po svoju devetu zlatnu plaketu, koju je (saznajemo jučer) i osvojio.
Počeli smo se okupljati oko 10h :
Pokupili smo svaki svoje stvari ( i lajbece!!!), utrpali ih u bus i krenuli. Slika odlaska:
Putem nam se broj povečavao, skupljali smo lokalne autostopere. Shvatili smo da bi mogli dobro svirati , pa smo ih vodili i u Osijek. Prvo stajanje pred Viroviticom:
Nakon kavice i sladoleda nastavili smo put puno zadovoljniji, kao što slika dokazuje naziru se i pokreti
Pokupili smo i zadnjeg autostopera u Virovitici - Ninočku. Pošto smo popunili sva mjesta u busu (moš mislit) više nismo skupljali putnike. Sljedeče stajanje obavili smo ovdje (nisu Zdenci ;) ):
"Ana molim te počni pjevati" "A kad ne mogu pjevati"-veli Ana
Svi u glas"Ana, molimo te, pjevaj"
"Ana, nemrem više hodati u krug bez tvojeg pjevanja!"
"Kaj bumo sad, Ana neće pjevati !?!"
"Ana , pjevaj, ili..."
Nakon 10 minuta nagovaranja Ana je propjevala, teško je ribu u vodu natjerati.
Onda nas je Winter sve poteral u bus.
Pjesma nas je malo podigla, pa smo lakše nastavili put i nakon 40-tak minuta dospjeli smo u Osijek, prvo smo stali ovdje:
malo reklame , jer se striček nanosil vode, a i tanjura je bilo podosta, sve sami gladuši:
Nakon ručka otišli smo u kazalište, smješteni smo bili sa Slovencima. Dobili smo akreditacije i zanimljivo štivo
Slijedila je tonska proba
Poslije tonske probe "kavica" za hrabrost na trgu
Slikice sa tonske probe i nastupa imamo zahvaljujući Viceu :
Hvala, Vice.
Primašici nam klecaju koljena, a i primila je tužnu vijest. Hrabra je ona i sve je stoički podnjela. Bravo za našu Trišu.
Sljedećih par sati proveli smo u presvlačenju i spremanju za nastup, neki su i lajbece potepli...
Došlo je i naših 25 minuta:
Odsvirali smo kak smo odsvirali, nazad nema.
Evo je nakon što je shvatila da je popila vodu s okusom potomaka na njegovu preporuku.
Neki su se zbedirali, a neki digli frku zbog lajbeka.
Bilo kako bilo, krenuli smo kući, nitko se nije izgubio, osim lajbeka.
Evo nas na predposljednjem stajanju prema doma:
tu je ko da ništ nije bilo
frcaju podljednje iskrice
neki su već i umorni
Pred Koprivnicom
Bitno da smo zlatni!
Post je objavljen 28.05.2007. u 14:35 sati.