Marketing
Otkucaji srca
Prolazio mi je kosom dotičući svaku vlas i ispreplitajući je s bezbojnim nebom iznad mog malenog Bića.
Žareći mi obraze, hujao je kroz mene, kao da ne postojim,
kao da sam tek nevidljiva sjenka nekog davno ocvalog drveta.
Udisala sam taj proljetni oštri vjetar s tolikim žarom, da su me nosnice počele boljeti od siline snažnih udisaja.
A on je samo šutio i pustio me da ga param svojim udisajima,
i ostavljam kao da nikada zajedno nismo dijelili Trenutak pod istim nebom.
Ne mogu a da se ne otmem dojmu i zapitam se nismo li ponekad baš poput vjetra?
*Dijelimo i uzimamo jedni druge...a trenutak kasnije odlazimo nevidljivim pravcima u beskraj nemirnog života, nikada više ne gledajući te neke iste oči ili prolazeći kroz iste kose.*
*
Kako li je samo pljuštalo tog popodneva!
Mislila sam kako će se nebo spustiti na moja sitna, mala ramena.
Naravno, zaboravila sam uzeti kišobran. Kao i uvijek.
Dojadilo mi je čekanje ispod nadstrešnice jedne zgrade. Čemu uvijek to čekanje? Sve mi je otvoreno, svi putevi gledaju ravno prema naprijed, a ja opet, zakočena nekim nevidljivim zidovima oštrih kapi, ne mogu pomaknuti svoje noge dalje od tog suhog, malog skloništa.
Kako li sam samo ograničena! - bilo je to što mi je prohujalo u jednom momentu kroz misli.
I kao najumorniji starac, polako krenem gaziti kroz te divlje male kapi što udarale su me u svaki djelić moga tijela.
Ne možete vjerovati kako sam se osjećala slobodno. Kao da se oslobodio neki mentalni sklop u mojoj glavi, i pokazao mi da ponekad te barijere koje si jedan čovjek može zacrtati nisu ništa drugo do običnih bezazlenih kapi.
I misliš si kako si sputan tim prokletim kišobranom, i kako ti zapravo život ovisi o tom malom komadu platna i plastike, a zapravo, nikada slobodniji nisi nego kad odbaciš sve te glupe sitnice i sigurno potrčiš prema cilju.
*
Danas je opet zapuhalo.
Sivi oblaci nadvinuli su se nad cestu kojom sam hodala.
Ovog puta, začudo, ništa ne razmišljajući,
samo sam pustila da me umorne noge odnesu do Svratišta, na kojem ću, bar na trenutak, odmoriti oči prije nego što krenem dalje na putovanje nepoznate mi Sudbine.
Post je objavljen 28.05.2007. u 15:50 sati.