Marketing
Stonoga
Preko gora i iza mora živjela je na
ovom neobičnom svijetu jedna -Stonoga.
Imala je jednu glavu i stotinu nogu.Jedna
sasvim obična buba.
Bila je to jedna jako perspektivna buba.
Nudili su joj da sama pleše kao grupa i da u
klubu podiže noge u ritmu kan-kana.Sa svih
strana su se javljali menadžeri i nudili jako
povoljne ugovore,stalne angažmane.Čak i u
teatru..
-Ne odgovara mojoj koncepciji-odbijala je
ona ponude.
Ona je naime , htjela da bude društveni radnik.
Na samom početku bilo je lako.Imala je stotinu
nogu,slobodnu glavu,puno vremena i jedan posao.
Ali na sastanku radnog tima,kada su se davala
zaduženja,Bubašvaba je rekla:
-Ja ne mogu da prihvatim rad s širokim masama,
ja imam omraženo ime,-i naravno svi su se s
tim složili.
-A ja sam ostala bez nogu od društvenih poslova,
javila se Glista i Stonoga nije mogla da ustane i
kaže:ja sam pala s nogu...nego je bez riječi
prihvatila zaduženja.Ma koliko joj dodavali novih,
uvijek joj je ostajalo slobodnih nogu i uvijek su
pronalazili nova:u Savjetu za brigu o djeci,u odboru
pri Domu starih i nemoćnih,u Komisiji za preogoj
mladeži...
Vremenom je Stonoga naučila brojne vještine
neophodne društvenom radniku.Telefonirala je
na stotinu telefona,glasala za stotinu prijedloga,
na pedeset "za",a na ostalima "protiv".
Toliko je ,vremenom postala zatrpana zaduženjima,
da je jedva stizala da kaže:
-Slažem se!Prihvaćam!Idemo dalje!U principu da!
Pojedinačno nikako!Treba provjeriti!Samo konkretno!
Zatim bi otrčala dalje,već prema dnevnom redu.
O ,kako je ona bila zauzeta.Neophodna.Zaduženja
su se gomilala,jurila bi za njom po specijalnim kuririma.
Noge su se toliko trudile da sve postignu da su čak
postale i nestrpljive,pa su jedna drugoj podmetale nogu.
Jednog jesenjeg jutra pedeset nogu krene na jednu
stranu,a pedeset na drugu.
-Mi imamo važnija zaduženja-vikale su lijeve noge.
-Mi smo društveno potrebnije-vikale su desne.
Vučena na sve strane Stonoga je tapkala u mjestu.
-Ne možete tako-vikala je glava,ali lijeve odoše lijevo,
a desne desno.
Stonoga shvati da je ostala sama.Nepokretna.
Bez nogu.Bez zaduženja.
Dobrodošli na marendu!
Oblaci se nagurali na sve strane.Turobno i tmurno
jutro spremilo se da mi pokvari dan.Nisam se ni naspavala.
Grmljavine,munje,pljuskovi mučili su me cijelu noć.I sada sam
umorna.
Umorna sam!Kako ne volim taj osjećaj-umora bez
teškog rada,to me stvarno iscrpljuje.Ali,dok je tijelo
slomljeni,mozak se probudio i eto pročitali ste gore moj
novi uradak.
Sada idem da vam serviram marendu.Neću da mi se
uspavate.Volim kada ste raspoloženi i kada uz dobru
hranu i u dobrom društvu provedemo lijepe trenutke.
Danas nudim:
Pohane teleće šnicle i salatica-po željama mesoljubaca.
Uživajte ,dragi moji.
S osmjehom.
Post je objavljen 28.05.2007. u 10:41 sati.