Nitko ne razmišlja o bolestima dok se ne razboli… Isto tako ni ja. Uvijek kažem da ima i onih kojima je gore nego meni… no ovaj vikend sam mislila da ću umrijeti od bolova. Da mi je netko rekao da upala mjehura može biti tako bolna, i da je svaki odlazak na wc prava noćna mora, rekla bih da,da, ali prođe… Tri dana se i sad čine ko godina, kad provedeš dane na wc maltene plačući, kad se po ovim vrućinama dvojiš da li popiti čašu vode, jer znaš da ćeš otići na wc da to “ispustiš”… S.t.r.a.v.a… O, da stvar bude gora, nakon lijepog uvinog čaja, treći dan te zabole i bubrezi, jer naravno da ne može sve ostati na jednom mjestu, nego se bol i bolest mora širiti… zrakasto, horizontalno, kako god… samo ode na drugo mjesto, u stilu „ajd bog nisam još bila tu“ J
Mislim da mi je ovo škola, jer kad si pod konstantnim stresom mjesecima, i na poslu i kući i obitelji, negdje to jednom mora izaći van.. Govorili su mi, čuvaj se, nemoj se živcirati, polako, ali naravno da ne slušam nikoga, sama sam sebi najpametnija, jer moram ko pedantna budala sve sama napraviti i popraviti kako mi nitko ne bi mogao nešto prigovoriti…. A kad sagledam stvar, ni nisam mogla drugačije… nisam nezamjenjiva, a opet ne želim izgubiti posao s dobrom plaćom, oni koji su iz osječko baranjske županije znaju dobro što znači ići na intervju i kad dođe 650 ljudi na razgovor za jedno radno mjesto. Sve je to krasno ako imaš nekog tko će te progurati naprijed. Ako nemaš veze ili sreće, možeš čekati posao godinama ili konobariti (samo čemu onda fax i sav trud)????
I tako ti ja lijepo opterećena, nosim posao u glavi kući, kod kuće druge stvari, i kad se sve zbrojilo, dobijem upalu za poluditi… A uvin čaj u granulama je za pet, treći dan ga pijem i gotovo da ne boli biti na wc-u J.
Idem danas kod doktora pa ćemo vidjeti što čiko kaže, možda dobijem i neke antibiotike…
Post je objavljen 28.05.2007. u 10:11 sati.