Već neko vrijeme imam u planu napisati post o vozačima. Nažalost, sad ću.
"Nažalost", jer me potakla vijest na Indexu o opet poginulima na autocesti. I to opet onoj Zagreb-Rijeka. To je zaista cesta smrti. Svakodnevno su saobraćajke i poginuli. HOĆE LI KONAČNO NETKO NEŠTO PODUZETI!!!!!!
Istina je da ima loših, bahatih, neopreznih vozača (o takvima sam htjela pisati) ali, mislim da je stvar u cesti. Jer, to nije autoput. Nisu četiri (barem) trake, nisu odijeljene zelenom (ili već nekakvom) površinom. Ali, onog trenutka kad prođete naplatne kućice u vašoj glavi se prekopča onaj prekidač opreza. Jer, vi ste na autocesti. Desnom trakom vozite, a lijeva je za pretjecanje, možete se opustiti.....ali nije tako cijelim putem!!!! Istina, postoje znakovi. Ali, kad ste na autocesti, vidite ih i zaboravite, ili barem, nekako....smetnete s uma i ponašate se instinktivno...i....tras!
Ovo govorim iz vlastitog iskustva. Lav je zaista dobar vozač. I oprezan. Ne divlja po cesti. Nije više balavac. I upravo se njemu skoro dogodilo da je podletio pod kamion. Jer je kamion ispred nas skretao na benzinsku i Lav ga je automatski, sa žmigavcem htio zaobići da ne smanjuje brzinu......u zadnji tren sam vrisnula (što inače nikad ne radim) i vratio se na našu traku i izbjegao kamion iz suprotnog pravca. A do tad su bile dvije trake u pravcu Rijeke!!!
I zato se ne čudim što se događaju nesreće. Mi smo naučili lekciju. Sad znamo da nismo na autocesti bez obzira što ju skupo plaćamo.
A naučila ju je i obitelj koja je danas, vjerovatno na putu na godišnji odmor, stradala i izgubila oca i muža.............
Post je objavljen 27.05.2007. u 01:22 sati.