Slijedom nekih elemenata u događajima koji su mi se zaredali u zadnje vrijeme, želim s vama podjeliti neka razmišljanja: gdje je u novom mileniju završio koncept "tuđeg mišljenja"? Znate ono kad vam mama kaže: "Pa šta će susjedi misliti?", a vi dobijete instant slom živaca i poželite se izderati na nju da vas totalno boli k... za susjede i njihovo mišljenje. Jer naravno da nećete živjeti tako da zadovoljite tuđe standarde. Osim ako ste kreten...
E, sad, pretpostavivši da većina vas ipak pripada nekoj mlađoj (ispod 45) i urbanoj generaciji (pa i ako ste se doselili iz nekakve selundre) mislim da više nikoga ne zamara tuđe mišljenje. Barem ne u onom klasičnom obliku (susjedi, rođaci i sl.).To je prvenstveno zato što su se socijalne uloge totalno promjenile: kao, svi smo postali totalni individualci, nismo više dio nametnutog čopora, nego sami odabiremo društvo s kojim provodimo vrijeme. Susjede jedva pozdravljamo s potpuno neiskrenim "dobar dan", a najdalji rođak nam je baka. Kad tebi nevažni ljudi "imaju mišljenje" o tebi i tvojim postupcima ili ih izignoriraš ili ih pošalješ u k...
Tuđe mišljenje jednostavno više ne može utjecati na naše postupke. Nije nas sram niti nas je briga.
Međutim, mjenjanjem društvenih odnosa mi mjenjamo sadržaj "čopora", ali ne i njegove funkcije. Npr. prijatelje možeš odabrati (za razliku od rođaka) pa smatraš da je to automatski jedan vrlo slobodan odnos a ustvari uvijek biraš ljude slične sebi jer se među njima osjećaš prihvaćenim i zaštićenim, što i jesu glavne funkcije čopora. No onda se počnu i javljati odnosi koji vladaju unutar čopora - uvijek će se onaj s jačom prirodom pokušati nametnuti kao vođa. Naravno čovjek nije vuk pa to neće rješiti u jednoj tučnjavi, nego, kako priliči civiliziranom društvu - dugotrajnim prcanjem u mozak.
Čopor od kojeg pak nikada nećete uspjeti pobjeći, ma koliko se trudili, jest vaša obitelj, bez obzira na nivo disfunkcionalnosti.
I ova dva tipa čopora će svakako sadržavati ljude do čijeg vam je mišljenja ipak stalo. A, budimo realni - samo vaše mišljenje nije "tuđe mišljenje", tako da bih zaključila da je u novom mileniju "tuđe mišljenje" bliže nego ikad i da hoda jednom tankom linijom koja razdvaja vaše od tuđeg mišljenja. I zbog toga smo mu možda i podložniji.
S druge strane, "tuđe mišljenje" se totalno globaliziralo pa mi danas možemo imati mišljenje o Madonninoj guzici, a tisuće novinarskih antitalenata mogu zarađivati kruh svoj svagdašnji šireći tuđe mišljenje svijetom.
No, evo, da teoriju objasnim na dva konkretna primjera:
1. prijateljica A koja uporno pokušava nametnuti svoje standarde prijateljici B i stalno ju pokušava ugurati u okvir mišljenja koje A ima o B. B se na to beskrajno nervira i time dozvoljava da tuđe mišljenje utječe na njezine postupke.
2. Mama, koju obožavaš i potpuno poštuješ jer nijedan dan tvoga života nije prestala biti najbolja, naj cool, najmodernija mama na svijetu, odjednom uđe u menopauzu i pretvori se u ogavnu konzerva - rospiju kakva je cijeli život bila mama od tvoje frendice koju si uvijek žalila zbog okrutne sudbine. Hm, da.. odrastao si, živiš svoj život, stara tu više ništa ne može... OSIM - ispiti ti krv na slamku sa svojim mišljenjem o tome što tebi sve trenutno nedostaje u životu i kako je "ona u tvojim godinama već...". Naravno da je čudno i teško odjednom ne reagirati na mišljenje osobe koja te do jučer u svemu podržavala...
Ne znam koliko sam se uspjela izjasniti...
Uglavnom, to je to.
Sara
Post je objavljen 25.05.2007. u 23:21 sati.