Marketing
Hoće li mi Itko reći što me čeka s druge strane zida?
No need to worry the future
Let's live the moment
It's our time we are not going to waste it
The morning seems like torment
Prošlo je podne i Sunce je visoko na nebu iznad nas. Osjećam se kao da sam u zarobljena u nekom vatrenom krugu. Tu i tamo zapuše vjetar koji mi rashladi užareno lice.
Poželjela je biti djevojčica koja bezbrižno trči livadom, među poljskim cvijećem koje joj se plete oko nogu, dok joj lagana haljinica treperi na povjetarcu.
Sunce neprimjetno zađe među oblake. Iznad mene je nebo bez kraja po kojem plove prljavo bijeli oblaci. Opet se osjećam kao da sam model u nekoj maketi, dok se oko mene ponosno izdižu stabla. Prolazim onim uskim putem kroz arboretum. Vjetar ako i puše, ne osjetim ga. Približavam se moru punom sitnih riba. Ne mogu reći da sam tužna, već da je to ona potisnuta sreća.
Poželjela je ustati i sa smješkom na licu okrenuti leđa tim nesretnim unakaženim licima.
Maturanti upadaju na sat biologije i razbijaju monotoniju koja vlada među nama. Prepiru se s profesoricom dok im ona bespomoćno prijeti da će zvati ravnatelja. Nered, sparina i isprepleteni glasovi postaju nepodnošljivi. ...
Sjedimo u parku ispred Ekonomske škole. Očekujem povorku maturanata koji bi se trebali svaki trentuak pojaviti. ...Čujem zviždanje, glazbu, vesele ljude koji kreću u novi početak.
Poželjela je vratiti vrijeme, sjediti na trgu i promatrati ga u daljini kako joj se približava laganim koracima, dok mu Sunce obasjava lice. Uvijek je bio tu, sada ga više nema.
Fotografija - Moreover
Post je objavljen 26.05.2007. u 10:55 sati.