Marketing
E 36
Sjedim uz more.
Gledam u kamen.
Smije mi se zagonetnim smijehom.
Nad njime valovi koji bježe na obalu,
Zapljuskuju je te pričaju jezikom koji
Ja ne razumijem.
U meni mutna sjećanja prošle noći,
Slika nježnih ruku u toplom dodiru,
Zvuk nečijeg smijeha,
Jeka nečijih riječi,
I ponovno,
Snažna ruka oko moga struka.
Snažno me drži te diže sa zemlje,
Nosi me ritmom i glasnoćom pjesme...
U meni tek snažna želja zakuhava,
Snažna je i jednako tako nedovoljno jaka
Poput ovih valova što mi sjećanja diraju.
Približi se, primi ga oko struka,
Izvuci pokrete tijela i pokaži što znaš!
Približi se, oponašaj njegove korake,
Tjeraj ga da ti priča, pogledaj ga u oči...
U meni tek snažna želja da ga opet vidim.
Nemoć teški je poraz.
Nada podmuklo pika u srcu. Jače i jače.
U meni tek snažna želja da se u jednom
Trenutku ponovno sretnu iste oči....
...Zvuk nečijeg smijeha,
Jeka nečih riječi...
Post je objavljen 23.05.2007. u 21:27 sati.