Ubaciti ću samo jedan kratki, ekspresni postić iz razloga.. ma to je dosta čest razlog zašto me nekada nema, zašto samo nestanem.
Nataložim u sebi tako puno stvari, tako puno događaja, tako mnogo obevaza ili jednostavno tako puno osjećaja da ne mogu normalno funkcionirati.
I onda jednostavno zatrebam sekundu tišine, mira i samoće kako bih ssama sa sobom riješila šta je meni potrebno i kako ja gledam na situaciju. A razlog je i što ljudi oko mene često vole krasti moje dijelove kako bi zadovoljili neke svoje pomalo sebične potrebe.
Tako da u tim sekundama mira i tišine pronađem konce koji me čine marionetom života. Samo ne volim da ti trenutci prerastu u godine jer onda mi je još gore. Tek tada postoji mogućnost gubljenja u samome sebi. A to ne želimo. Nitko od nas.
U ovoj godini, točnije rečeno prošloj godini 2006. oko Božića, uvijek se malo povučem u svoje misli. Pokušavam osjetiti kakva će biti naredna godina. Tako sam i lani zamišljala 2007. godinu. Vidjela sam veliku poslovnu godinu, visoke zgrade od stakla, mnogo posla i papira. I da stvar bude zanimljivija točno takvom se i ispostavila. Ova godina donijela mi je u ovoj prvoj polovici novog direktora, novu vlast, nove kontakte. Sve što je vezano uz posao uznapredovalo je i proširilo se. Dosta je teško, mukotrpno i zahtijevno. Ali moje proročanstvo se je ispunilo. Barem meni.
Samo nisam vidjela koliko će udaraca sa strane život zadati i koliko ću toga izgubiti putem. Jako je to puno događđaja i još više gubitaka. Nije mnogo gubitaka, ali to malo eto što mi se dogodilo ostavilo je u ustima gorak okus gubitka. I više nego što sam vidjela razmišljajuć oko prošlog Božića.
Da li nekada lažete samima sebi? Osjećate kako stvari dišu, intuicija vam govori u kojem smjeru će i do koje razine stvari ići.. ali vi ih ne poslušate sami sebe nego i dalje zaslijepljeni strahom ne mirite se sa stvarnošću? I u toj svojoj laži otkrijete koliko ste u stvari jaki, jači od samoga sebe neplanirano? Jer onda tek vidite koliko si želite biti prijatelj ali to ne dozvoljavate? Istina, nije to lijepo, niti je to pohvalno. Ali sretna sam što znam, što dovoljno poznajem samu sebe kada kažem da mi je potrebno malo mira i malo tišine. Zato je ovaj post vrlo kratak.
Post je objavljen 22.05.2007. u 08:57 sati.