Marketing
Andjelin izlazak
Prije nekoliko dana Andjela je dogovorila izlazak u petak sa svojim prijatljicama. Nisu se dugo vidjele, niti istračale onako kako to žene znaju. Obično je to bivalo tako da se prije kod neke od njih nađu, popiju malo crvenog vina, prepričaju si najnovije događaje, vrate se onim starima, srednjoj školi i uspomene ih toliko povedu u tu prošlost zajedničku, koja je bila i više nego lijepa. Nakon nekoliko sati pijuckanja vina, ne znam ni ja koliko popušenih cigareta i lijepih pričica uputile su se u obližnji kafić, gdje su bile redovite gošće. Uvijek su se najbolje provodile uz zvuke narodne glazbe, jer su tamo bile najopuštenije, mogle su plesati do zore, upoznavati nove ljude, a i sresti staro društvo. Andjelu je baš uveseljavala ta činjenica, sresti staro društvo. Jer je prije nekih mjesec dana tamo upoznala markantnog muškarca s kojim je vodila jako uzbudljiv razgovor, čak su otišli i prošetati tada. Na rastanku, ostao joj je trag njegovih sočnih usana. Nadala se i žarko priželjkivala da će ga sresti. Ušle su, naručile cugu, zabavljale se, pjevale, plesale, uživale. I tada se pojavi on, a Andjela kao da je znala, intuicija joj je bila razvijena i dosta se oslanjala na nju. Njihov razgovor je uvijek mogao ići u beskonačnost, odista. Sve više je osjećala tu kemiju između njih, posebice kad ga je gledala u oči. Obožavala je te njegove prodorne, zelene oči, tako tajanstvene, kao da skrivaju sva blaga ovog svijeta. Njezine frendice su otišle ranije kući, ali ona je po običaju bila, pa skoro zadnja gošća. Već su počele one stare pjesme, stihovi su joj ovi još uvijek u mislima:
"Evo sam ti doš'o, sjedim na Bikavcu.
Slušam Drina huči, novi dan se sprema.
Sve je kao nekad, pjevaju slavuji,
samo tebe draga na Bikavcu nema. "
Tako to biva kad se popije, posebice u ranim jutranjim satima, kad je ekipa opuštena. I on je obožavao tu pjesmu. Odvažio se pitati da ju otprati do zgrade. Priželjkivala je to pitanje, pa se samo nasmijala i pošli su zajedno. Na tom drugom rastanku, poljubac se nizao za poljupcem. Nisu se mogli zaustaviti, ušli su u ulaz zgrade. Strast se rasplamsavala poput vatre i postajala je sve jačom. Tijela im se nisu mogla razdvojiti. Iako stambena zgrada, a tek da ne spominjemo stepenice, nisu idealno mjesto za vođenje ljubavi, njih dvoje se nisu mogli suzdržati, samo su se prepustili, tako okupani strašću i crvenim vinom.
Iduće jutro Andjela se probudila sretna, iako su je leđa užasno boljela. J...m ti stepenice pomisli i nasmiješi se sama sebi i toj avanturici u zgradi. S dotičnim se znala još pokoji put naći, iz zgrade su se preselili u auto, kao nešto malo udobnije. No, jednoga dana on se preselio u drugi grad. Tu i tamo se čuju, rijetko kad se vide. A ona svaki put kad izlazi iz zgrade zastane na tim stepenicama, nasmiješi se, otvori ulazna vrata i krene dalje čuvajući tu uspomenu, tako neobičnu, a opet tako slatku i nezaboravnu.
Upoznali ste malio dio neobične Andjele, a sada da vas čujem, najluđe mjesto na kojem ste vodili ljubav?????
Post je objavljen 21.05.2007. u 18:08 sati.