Što je prava stvarnost? Da li postoji Bog i u kojoj mjeri je prisutna slobodna volja, a u kojoj determinizam? Koji je smisao svega? Što je ispravno djelovanje?
To su samo neka od meni bitnih pitanja. Netko o tome nikad ne razmišlja i smatra da su to gluposti, ali ja očito nisam u toj kategoriji. Zadnjih 10 godina tražim model stvarnosti kojeg će prihvatiti cijeli moj sistem.
Jer, sve vrijeme ja imam neki model, ali moj sistem je uvijek bio u stanju pronaći kontradikcije u tom modelu i zato sam bio u stanju kao da jedan dio mene vjeruje u nešto, a istovremeno drugi dio mene ne vjeruje. A to i nije baš ugodno - jer najprije idem u jednom smjeru, a onda odjednom idem u suprotnom smjeru. Ako postoje takvi konflikti unutar modela, znači da taj model nije dovoljno dobar.
Došao sam u točku gdje napokon imam model stvarnosti koji za mene nema nikakvih konflikata, koji je savršeno u skladu sa mojom životnom misijom i koji mi omogućava zdraviji pristup životu od svih dosadašnjih modela.
U zadnjih nekoliko postova sam zapravo objasnio temeljne postavke mojeg modela.
1. Ono što se dogodilo, iz perspektive Svemira je zapravo najbolja moguća stvar koja se trebala dogoditi.
Kako znam da li se je nešto trebalo dogoditi? Ako se dogodilo, trebalo se dogoditi. Inače nije.
2. Duhovni determinizam - slobodna volja je iluzija, a zapravo je sve savršeno koordinirano od strane Beskonačne Inteligencije.
3. Jedino postoji Sadašnji trenutak. Sve ostalo (prošlost, budućnost) su mentalne konstrukcije.
4. Moja životna misija je prihvatiti sadašnji trenutak onakav kakav je i biti iskreno sretan. Ništa više i ništa manje. Ako se stvarno prepustim vodstvu sadašnjeg trenutka tada ne mogu ne djelovati ispravno iz perspektive Svemira.
5. Cijeli Svemir je zapravo pokretan i sastavljen isključivo od Beskonačne Inteligencije. Detalje kako je to napravljeno ne znam, niti me ne zanima.
6. Ne znam što je apsolutna istina, niti me ne zanima do daljnjega. Ovo je MOJ model, i sasvim je OK ako netko ima potpuno drukčiji. Štoviše, očekuje se da ćete imati neki drukčiji model.
7. Ovaj model ću slijediti sve dok ga ne promijenim sa nekim drugim.
Eto, to je MOJ model po kojem ja do daljnjega mislim živjeti svoj život. Za nekoga će on biti totalna glupost, za nekog nešto mudro. U ovom trenutku mi je svejedno kako će ga bilo tko doživjeti.
Vjerujem da se ljudi najviše neće složiti sa time da je slobodna volja iluzija. Mogu to razumjeti i prihvatiti. Ali opet, u ovom trenutku svog postojanja to iskreno vjerujem i to ne mislim mijenjati. A ono što je najljepše je to da je to jako pozitivan aspekt cijele priče i da meni pomaže da budem puno sretniji.
Svima vama koji vjerujete u to da imate slobodnu volju poručio bih: iskoristio sam svoju slobodnu volju da počnem vjerovati da ona uopće ne postoji, pa se nadam da ćete to poštovati. Ja poštujem vaš izbor da i dalje vjerujete u nju i ne preporučam vam da odbacite to uvjerenje, osim ako vam ne dođe, kao što je meni došlo. Isto vrijedi i za ostale točke mojeg modela.
Iskreno, trenutno mi je jedina nejasnoća ta da li ima smisla da nastavim dalje voditi ovaj blog. Zanimljivo da mi to dolazi sada kada se je napokon nešto počelo događati na mom blogu, kada je promet i broj komentara u porastu.
Međutim, radi se o sljedećem:
Ja ću živjeti po tom modelu, a to znači da bi i pisanja proizlazila iz tog modela. Da li je na meni da ja ikoga u bilo što uvjeravam, ja koji i sam priznajem da ne znam što je to apsolutna istina? Ili je ispravnije da u tišini živim taj model? Jer ako nije apsolutna istina, koji je smisao u tome da ja dajem svoje odgovore na pitanja koja mi nisu ni postavljena? To što sam ja pronašao odgovore za sebe, kakve veze to ima sa odgovorima kojima drugima trebaju?
Jedini razlog zašto bi nastavio je taj da ovakav model kada se stvarno živi omogućava puno pozitivniji i sretniji pristup životu. I iskreno vjerujem da nam omogućava da budemo puno lakše u direktnom kontaktu sa Bogom. I tu je sasvim nebitno da li je taj model blizu apsolutne istine ili nije. Bitno je jedino kakav efekt ima na nas u sadašnjem trenutku. Upravo zbog tog jako pozitivnog efekta postoji mogućnost da redovito pišući iz te perspektive možda mogu biti posrednik u tom pozitivnom efektu i na nekog drugog.
Znači, blog bi se bazirao na jednoj perspektivi koja je možda totalno lažna, ali kao rezultat ima pozitivniji i sretniji pristup životu i lakše ostvarivanje direktnog kontakta sa Bogom.
Da li je na meni da vodim blog takve vrste? Ne znam. Da me netko pita imam li ja nepobitne dokaze za moj model - iskreno bih rekao da nemam. Da me netko pita zašto bi on čitao moje postove, jedini odgovor koji bih mogao dati je taj da vidi zašto sam ja tako sretan sa svojim životom u ovom trenutku kada objektivno jako puno stvari ne funkcionira kako bi ljudi htjeli. A i taj odgovor je trenutno isto tek djelomično točan, jer je trenutno moj sistem u procesu integracije tog modela što znači da ja još uvijek ne živim u potpunosti taj model, ali biti će uskoro.
Kada uzmem u obzir pitanja sumnje i razloge koji mi padaju na pamet za nastaviti, dolazim do trenutnog rješenja:
Nastaviti ću pisati još neko vrijeme (npr. dva tjedna ili mjesec dana). U tom periodu ću vidjeti kako to izgleda i koliki je smisao voditi blog koji počiva na gore navedenom modelu. Ako zaključim da nema smisla, objavit ću post Smrt i zaključiti ovaj blogerski eksperiment, inače nastavljam dalje.
Kako god bilo, vjerujem da će biti točno ono što treba biti pa zato nisam vezan za rasplet situacije oko ovog bloga. Ako trebam prestati voditi blog, rado ću to napraviti. Ako ga trebam nastaviti pisati, rado ću to napraviti. Sviđa mi se ovaj test gdje i mene iskreno zanima, ima li ovaj blog uopće neku važnost.
******************
Za danas sam bio napisao drugi post, ali njega sam premjestio za srijedu. Ovaj tjedan ću objaviti postove u srijedu i petak jer iako imam materijala za pisati, ne mogu pratiti brzi tempo koji je trenutno prisutan u blogerskim vodama pozitivnog utjecaja pa nastojim malo usporiti na svom.
Post je objavljen 21.05.2007. u 08:32 sati.