Poziram pred tvojom savjesti:
u prvoj sam sceni
žena s dugim crvenim noktima
koja penetrira u tvoju epidermu
praveći kule od karti
s krvnom plazmom u potpisu.
Poziram pred tvojom savjesti:
u drugoj sam sceni
ma koljenima ispred tebe.
Ležiš očišćen od premaza debele kože
poput mrtvog albatrosa,
sajući znakove života
tek pokojim uzdahom olakšanja.
Poziram pred tvojim savjesti:
u trećoj sam sceni
nevino dijete.
Sjedim skrivena negdje u kutu
i svilom laštim svoju skinutu
aureolu.
Poziram pred tvojom savjesti:
u četvrtoj sam sceni
na tebi.
U meni si do granice
moje shizofrenije.
Popij malo vode...
Post je objavljen 17.05.2007. u 22:25 sati.