Marketing
Automobil - pritajena urbana ovisnost
Autoholizam ili ovisnost o automobilu je posljedica gospodarsko-političke kreacije društvenog ponašanja u drugoj polovici XX. stoljeća. Propaganda komfornog i idiličnog života koju svakodnevno probavljamo uvelike je utjecala na život pojedinca koji je sve više socijalno izoliran. Odličan primjer usvojene potrebe za komforom je način na koji koristimo osobni automobil, koji u gradskom prometu funkcionira (80%) po modelu jedan čovjek – jedan auto. Na taj način javni prostor segmentiramo u neekonomično iskorišten skup osobnih mobilnih prostora. Problem ovisnosti o automobilu u urbanim sredinama koji za posljedicu ima: zagađenje zraka, buku, vizualno zagađenje, socijalnu izoliranost, sigurnost itd, je interdisciplinarni problem (ekologija, sociologija, urbanizam, promet, odgoj i obrazovanje, ekonomija) i stoga iziskuje uključenje cijele društvene zajednice u njegovo rješavanje.
U Bjelovaru, gradu od svega dvadesetak tisuća stanovnika, ovisnost o automobilu očita je na svakom koraku. Automobil je postao svojevrsni inventar javnog prostora. Živimo u gradu u kojem je velika većina ljudi smještena unutar tri kilometra od centra grada, ali intenzivno koristi automobil pri odlasku na posao, u kupovinu, odnosno u obavljanju svakodnevnih obveza. Je li uistinu potrebno pokretati tonu željeza i plastike da bi kupili kruh? Hmm. Bjelovar je toliko mali grad da je potrebno svega 30 minuta da se stigne s njegove periferije do centra – PJEŠICE, dok se BICIKLOM može za 15 minuta stići iz bilo koje točke A u bilo koju točku B. Čitajući u lokalnim novinama nedavne članke vidljivo je da su poneki građani svjesni situacije, ali nisu svjesni problema. Tako se moglo čitati kako se u jutarnjim satima stvaraju velike gužve na istočnom ulazu u grad zbog spuštanja rampe. Statična kolona automobila duga je par stotina metara, a vozači psovkama i nervozom nijemo komuniciraju..
Odmah nakon toga konstatira da takva situacija traje godinama i kako bi, autoru teksta, bilo brže doći pješice od kuće do posla nego automobilom uz postojeću prometnu regulaciju. Sada se postavlja pitanje zašto koristiti automobil ako je pješačenje, u ovom slučaju, brže, dok o zdravlju i socio-ekološkoj prihvatljivost ne treba raspravljati. Drugi primjer je tekst naslova „Bicikl, način života ili potreba“ popraćen fotografijom velikog broja bicikala koje možemo vidjeti ispred banaka svakog petog u mjesecu. U njemu se govori kako penzioneri koriste bicikl iz nužde, financijske naravi, za razliku od Europe koja bicikl koristi zbog zdravog života i rekreacije, dok se pri tome zaboravlja da je zdrava zajednica također oblik nužde, one egzistencijalne naravi . Ovako površno shvaćen problem odvodi zaključak u krivom smjeru navodeći da će biti potrebno mnogo petih u mjesecu da se ova slika promjeni. Aludirajući pri tome, na vrijeme kada će penzioneri imati automobile pa više neće morati koristiti bicikle za odlazak do banke po penziju, umjesto na vrijeme kada će ova slika postati svakodnevnica ne samo ispred banki, već ispred škola, bolnica, firmi, knjižnica, trgovina… Primjer je i fotografija koju sam snimio u Mastrichtu (Nizozemska), kada smo biciklima 2004. godine obilazili nacionalne parkove Zapadne Europe, na kojoj se vidi da penzioneri i u razvijenim zemljama koriste bicikle, a ne aute, kao prijevozno sredstvo u gradovima. Činjenica je da ih postojeća infrastruktura potiče na to, a izgradnju infrastrukture također su potaknule neke vrijednosti i stavovi. Naš cilj je težiti prepoznavanju tih vrijednosti.
Udruga za promicanje prirodnih, kulturnih i društvenih vrijednosti – Priroda i društvo svojim projektom „Automobil – pritajena urbana ovisnost“ želi skrenuti javnosti pozornost na štetnost korištenja automobila u gradu, ponuditi alternativna rješenja prijevoza (pješačenje, bicikl), potaknuti izgradnju biciklističke infrastrukture, efikasniji i ekološki prihvatljiviji javni prijevoz. Plan aktivnosti obuhvaća mjesečne projekcije filmova, izložbe fotografija, organiziranje predavanja i radionica, izvođenje javnih performansa i akcija, organiziranje Europskog tjedna kretanja i Dana bez automobila. Prva projekcija filma održati će se u dječjem odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović u petak 26.01. u 18 sati gdje ćemo predstaviti projekt i projicirati kratke dokumentarne filmove o svjetskim gradovima (Copenhagen, Amsterdam, Bogota, Budimpešta) koji su primjer da se sve može kad se hoće.
Post je objavljen 16.05.2007. u 19:12 sati.