Marketing
ZVONILI STE MILORDE?
Evo, napokon da napišem koji redak... još sam živa, još sam tu... samo mi misli pomalo bježe zadnjih dana pa nikako da ih pohvatam i stavim na papir, a i trudim se biti što manje ispred kompjutera, a što više vani uživati u proljeću...
Pokušavam kaos u glavi posložiti i grupirati u neke smislene cjeline, pokušavam sama sebi objasniti što mi se događa, što osjećam, što želim, i kako ću dalje...
Čini mi se kao da sam zaglavila u nekom vakumu - nije baš loše, ali nije ni dobro... čini mi se da se vrtim u krug... borim se da idem naprijed a stalno se vraćam na isto mjesto....
... ja nisam siguran što osjećam
kako bi nazvao to
ne znam
možda bezdan...
Silno želim vjerovati u ljude i u pravdu, silno želim sačuvati dječje oči moga srca, i uvijek se iznova rastužujem zbog stvari za koje razum zna da su jednostavno takve, ali srce se uporno zavarava...
I eto, sad sam u fazi kad tražim način da uvjerim srce da je svijet jednostavno takav, da ne pobjeđuje uvijek dobro, da rad nije uvijek nagrađen, da leptiri ne žive dulje od jednog dana, da i kiša ponekad pada, ali da to ne znači da se bajke ne ostvaruju, da poslije kiše ne dolazi sunce....
Naučila si živit, tico lijepa
Od svakoga ne primit ruku pomirenja..
I počinješ razumit prvi puta
Da jedno smo na vani, a drugo smo iznutra
Hodaj! Nebo strpljive voli..
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori...
I tko će to izvagat svaki puta
Koje riči vratit, a koje ćeš progucat?
I straj te izgovorit nakon svega
Da godinama živiš s nekim koga ne znaš
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori...
Zašto nosiš oblak iza lipog lica?
Viruj, bit će sve u redu, i za svako slovo
Ti ne traži krivca
U sebi
Il' u meni
U svemu
Jer slomit će nas to...
Hodaj! Nebo strpljive voli...
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori...
Post je objavljen 27.05.2007. u 16:40 sati.