Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cipoli4ever

Marketing

evo malo kasimu da Šiita------kasime kako se reŠe ??!!?!

Povijest metala...odakle poceti? Od trenutka kada su prvi puta gitaru ustekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantazama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple? Ne znam tocno, ali definitivno je da, iako to mi mozda isprva necemo htjeti priznati, metal ima svoje korijene duboko ukopane u neke svjetski rasirene stilove koji danas nemaju puno veze s metalom (iako dodirnih tocaka ima, ali o njima poslije): jazz, rock 'n' roll, klasicna glazba, punk itd.
Nemojmo ici predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine proslog stoljeca kada je mladac imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakteristicnim nacinom plesa dovodio ljepsu stranu populacije u predorgazmicka stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i prosirio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslucene visine. Pocelo se stvarati rock trziste (pri cemu ne smijemo mijesati glazbu koju danas smatramo rockom i rock glazbu prije pedeset godina; ako ste ikada culi Elvisa ili neke druge tadasnje gitaristicke heroje, znat cete o cemu pricam). Medjutim, tadasnji rock zasigurno ne bi bio tako popularan da nije sadrzavao odredjenu buntovnost. Mladi zeljni promjena, vlastitog nacina zivota i izrazavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pruzao r'n'r koji je u pocecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples dovodjen u vezu s njime previse eksplicitan i prost cime je automatski predstavljao magnet za mladju populaciju. Odredjenu buntovnost rock i metal zadrzali su i do danas, iako u manjim razmjerima. U daljnjem razvoju rocka, kao relevantne mozemo navesti gotovo sve poznate i nepoznate umjetnike koji su se izrazavali kroz gitaru i tako oslobadjali svoju kreativnost. Mozemo navesti: The Who, Boba Dylana, Beatlese (kojim rock/pop definitivno postaje svjetska manija i oslobadja se lanaca koje su mu nametnuli tradicionalisti), Erica Claptona (prvenstveno kroz djelovanje grupe Cream), Grateful Dead itd itd.

Neobicno vazna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristicki ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa elektricnom gitarom. Njegov karakteristicni nacin sviranja otvara potpuno nove poglede na nacine uporabe gitare. Vazna je i cinjenica da je Hendrix dosao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromasnijeg staleza, te pruzio primjer mladima da se u zivotu moze uspjeti i na takav nacin. U vezu s rock glazbom pocinje se dovoditi i droga, alkohol, mnogi ekscesi i poroci koji su redovito uzimali danak u zivotima popularnih. Spomenimo samo Hendrixa, Presleya i Morrisona.

Sezdesete godine su bile mozda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnostvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidze i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Mozemo reci da se u sezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se racuna njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice sezdesetih do dana danasnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath. Svaka od spomenutih grupa imala je svoju karakteristicnu liniju. Glazbenici poput Keitha Richardsa, Jima Morrisona, spomenutog Coopera, Ritchie Blackmora, Pagea i Planta, Iana Gillana,Tony Iommia i Ozzy Osbournea predstavljali su individualne stilove glazbenog izrazavanja kojim su izravno inspirirali mnoge glazbenike metala.

Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevac Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su cesto granicili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnocom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odlicnih albuma na kojima susrecemo tada najzesce dionice koje su se uopce mogle cuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka. Njihova glazba postaje puno cvrsca, orijentirana prvenstveno na (jednostavne) gitarske riffove i glasnu ritamsku sekciju. Black Sabbath stekao je svjetsku popularnost koja je bila zacinjena, standardno, drogama i alkoholom, ali i nerijetkim promjenama postave. Ozzy ima uspjesnu solo karijeru, dok ga je privremeno na vokalima zamijenio Ronnie James Dio, iz postava Dio ("Holy diver") i Rainbow ("Long live rock n' roll") i jedno vrijeme cak Ian Gillan iz Deep Purplea. Prvi album Black Sabbatha "Black Sabbath", izdan iste godine kao i Deep Purpleov debi "In rock" (68), kao i nesto kasnije izdan prvi album Led Zeppelina "I" oznacili su pocetak nove glazbene ere i ujedno slove kao remek djela glazbe.

Ne smijemo zaboraviti jos par velikih imena koji su iza sebe ostavili duboki otisak kvalitetne glazbe i koji su karakterizirali lomljenje granica umjetnosti, te sirenje glazbe na neistrazena podrucja: Pink Floyd, Genesis, Yes, Jethro Tull i King Crimson su samo neka imena progresivnog rocka koji krajem sezdesetih tek uzima zamah.

Nalazimo se u sedamdesetima u kojima doslovno cvjetaju dobra rock i stvaraju prva prava metal imena od kojih neke grupe djeluju i do danas uzivajuci zasluzenu slavu. Kao nezaobilazne spominjemo: AC/DC (albumi klasici: "Back in black", "Highway to hell", "Let there be rock" itd.), Mot÷rhead ("Ace of spades", "1916"), Bon Jovi ("Slippery when wet"), Aerosmith ("Pump", "Toys in the attic"), Rush ("2112", "Moving pictures"), Uriah Heep ("Demons & wizards"), Kiss ("Alive I & II"), Scorpions ("Lovedrive"), Blue Íyster Cult ("Fire of unknown origin") (nekima od navedenih grupa uporno se prisivao pridjev 'metal' iako je njihova glazba bila daleko od toga). U sedamdesetima je osnovan i Judas Priest koji je u svojim pocecima svirao hard rock, dok se tek kasnijim izdanjima (pocetkom osamdesetih) i pronalazenjem vlastitog stila mogao nazvati metal (buduci da je djelovao i prije osamdesetih, Priest se ne ubraja u NWoBHM).

Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Vec i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reci za metal. Osim sto je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je pocelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena pocetkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasicima grupa koje vecinom nisu uzivale popularnost metalnih djevica, Saxon ("Strong arm of the law", "Wheels of steel"), Raven ("Rock until you drop"), Demon ("The unexpected guest"), Venom ("Black metal"), Angel Witch ("Angel witch"), Tygers of Pan Tang ("Spellbound"), Samson ("Shock tactics"), Diamond Head ("Lightning to the nations") itd. Glazba postaje nedvojbeno brza, zahtjevnija i glasnija. Britanska, ali i svjetska javnost slavila je svoje junake koji su prodavali mnostvo ploca i nastupali pred rasprodanim halama. Nedvojbeno, za vrijeme NWoBHMa (koje je trajalo od kraja sedamdesetih do otprilike '83. ili 84'.i koji je uz Black Sabbath glavni kamen temeljac metala) metal je dozivljavao jedan od svojih vrhunaca i mnostvo vjecnih klasika. Pozitivna atmosfera koja je tada vladala oko metala rijetko je kada ponovno dosegnuta. Posebno interesantan je fenomen zvan Iron Maiden. Grupa je uvijek, a posebno u svojim prvim danima, uvijek bila par koraka ispred 'konkurencije' i bili su kao proroci buduceg zvuka. Ono sto je ostalo kao njihova glavna karakteristika do dana danasnjih je nezamjenjiva melodija, dok su pjesme kao sto su "Prowler", "Iron Maiden", "Wrathchild", "Murders in the rue morgue" ostale rado slusane do danas, dok bi pjesma kao sto je "Purgatory" koja je stara punih 20 godina, komotno mogla stajati na bilo kojem kvalitetnom power metal albumu danasnjice. Mnogo toga se mijenja u bandu odlaskom Di'Anna, a dolaskom pjevaca spomenute grupe Samson, Brucea Dickinsona.

Negdje usporedno s razvojem NWoBHMa u Velikoj Britaniji prije nego sto je americki metal dozivio svoj boom, poznati su bili glam (shock) rockeri. Prisjetite se grupa M÷tley Crue, Poison, Alicea Coopera, W.A.S.P i, naravno, KISSovaca. Sto im je bilo zajednicko? Nasprejane, naviklane polumetarske frizurice u zrak, make-up, u najmanju ruku interesantni kozni outfiti i sladunjavi rock zvuk (koji je na trenutke znao graniciti s metalom) koji je, osim sto je bio dosta eksplicitan (live nastupi), bio pravi magnet zlocestih curica s kojima su clanovi spomenutih grupa svakodnevno lumpali, cinili bezbrojne ekscese i mlatili ogromnu paru. Medjutim, naslo se i tu interesantnih albuma: "Shout at the devil", "Billion dollar babies", "W.A.S.P."...

Ostanimo jos malo u Americi. Dijelom pod utjecajem metal booma iz Velike Britanije, dijelom iz vlastite kuhinje, Amerikanci su pocetkom osamdesetih imalo stosta kvalitetnog za ponuditi na podrucju metala. Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rodjenih bandova, od kojih je medju vaznijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvaznija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na cijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i jos mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok cetvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se vec nazire njihovo buduce kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.

Polako s vremenom, pocetni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju pocele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rodjen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadrzavao za ono vrijeme par do tada najzescih riffova koji su se mogli cuti: tu su prednjacili pocetak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia". Medjutim, definitivno najzesce grupa koja se krajem prve polovine osamdesetih mogla uopce cuti bila je grupa Slayer koji su imali mnogo problema sa snimanjem svojih albuma jer producenti nisu imali iskustva s tako brzim zvukom, a ni tehnologija nije bila prikladna. Kult je stvoren izdanjima "Ride the lightning", "Hell awaits" i Anthrax "Fistful of metal". Ali, svijet nije ni priblizno znao sto mu se sprema: prvo je Exodus izdao thrash bombu "Bonded by blood" 1985, a godinu dana kasnije Slayer je izdao najbolji thrash metal album ikada "Reign in blood" koji je djelomicno zasluzan i za razvoj agresivnijih pravaca metala u buducnosti. Ovaj pravac metala usko je povezan s Bay Area podrucjem odakle dolaze najveca imena thrash metala. Lavina je pokrenuta: Testament ("The legacy"), Vio-Lence ("Oppressing the masses"), Megadeth ("Rust in peace"), Death Angel ("The ultra violence"), Forbidden ("Forbidden evil"), Heathen ("Victims of deception"), Flotsam and Jetsam ("Doomsday for the deciever"), Overkill ("Feel the fire")...usporedno s Amerikom, thrash virus zahvaca i sve ostale dijelove svijeta. Krenimo od sjevernih susjeda Amerike, Kanade, koja je ponudila legendu Annihilator, grupu predvodjenu Jeff Wattersom, gitaristickim genijalcem i prefekcionistom, koja izdaje klasiku "Alice in hell"; prijedjimo ocean: Njemacka - dovoljno je spomenuti tri thrash legende: Kreator ("Endless pain", "Pleasure to kill"), Sodom ("Agent orange") i Destruction ("Infernal overkill"), a tu su jos i Tankard ("Chemical invsion"). U Brazilu izlaze prvi albumi Sepulture koji zasada nemaju previse veze sa thrash metalom.

Iako je prva polovina osamdesetih u Europi bila prvenstveno pod dominacijom Velike Britanije i NWoBHM-a (Maideni standardno izdaju klasike "The number of the beast", "Piece of mind", "Powerslave", a Judas Priest svoje "Defenders of the faith" i "Screaming for vengeance"), i u drugim dijelovima starog kontinenta su se dogadjale interesantne stvari. U Njemackoj je osnovan Accept pod vodstvom Uda Dirkschneidera (kasnije se odvaja i osniva grupu UDO) i izdaju se klasici "Restless and wild" i "Breaker", osniva se Grave Digger ("Heavy metal breakdown"), Running Wild ("Black hand inn"). Scorpionsi izdaju svoje klasike. U Svicarskoj djeluje postava Hellhammer pod dominacijom Toma G. Warriora, dok se raspadom doticne skupine osniva legendarni Celtic Frost ("Morbid tales", "To mega therion") koji uz Svedjane Bathory ("Bathory", "Under the sign of the black mark") smatra zacetnikom black metala. Nezaobilazna je i Danska u kojoj tada malo poznati King Diamond zajedno sa Hankom Shermanom osniva Mercyful Fate ("Melissa, i fenomenalni "Don't break the oath"). Postavljaju se i korijeni death metala djelovanjem skupine Possessed ("Seven churches").

Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetnicke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven"). Prije no sto se bacimo na death metal, obavezno moramo spomenuti Nijemce Helloween koji albumima "Walls of Jericho" i "Keeper of the seven keys part I & II" postavljaju temelje melodicnog power metala (djelomicno u korelaciji i s nazivom Epic metal) ciji stil ce biti kopiran nebrojeno mnogo puta u buducnosti. Power metal se zasniva prvenstveno na melodijama, gitaristickim finesama kroz virtuozne solaze, vokal je ugodan i cesto visok, dok je glazba himnicna. Glavni predstavnici power metala osnivaju se upravo u ovom razdoblju: Kai Hansen, gitarist Helloweena, nakon nekog vremena napusta Helloween i osniva svoj kultni band Gamma Ray s kojim u osamdesetima izdaje "Heading for tommorow". U Finskoj Timmo Tolkki osniva Stratovarius, s kojim izdaje ne bas najbolji debi "Fright night", dok je Njemackoj Blind Guardian izdaje prvi album "Battalions of fear". Od slicnih u Americi moramo spomenuti Vicious Rumors ("Digital dictator"), Virgin Steel i Fates Warning. Sto se tice thrash metala u ovom razdoblju, moramo spomenuti da Kreator izdaje svoje najbolje izdanje "Extreme aggression" kao i Sodom, dok Sepultura izdaje mocni "Benath the remains". King Diamond se razilazi sa Shermanom i osniva skupinu King Diamond s kojom izdaje odlicne albume "Abigail", "Them", "Conspiracy"...

Kao sto je vec spomenuto, kao osnivace death metala spominju se Possessed svojim albumom "Seven churches", dok je u vecoj mjeri za razvoj spomenutog pravca zasluzan (tada mladac) Chuck Schuldiner sa svojom legendarnom grupom Death. Death metal je agresivan stil koji se sastoji od zestokog i veoma brzog bubnjarskog ritma, najcesce (u pocetku) jednostavnih jednozicanih riffova i grubog, nerazumljivog vokala. Zasto je death metal bio toliko popularan? Definitivno zbog osvjezavajuceg, novog i zesceg zvuka. Slava NWoBHMa je davno prosla (ostali su samo najjaci: Maideni izdaju svoje najbolje albume: "Somewhere in time" i "Seventh son of a seventh son"; Saxon), dok thrash revolucija gubi na snazi...tada je izronio death metal i pokrenuo novi val talentiranih glazbenika. Naravno, u pocetku u dubokom undergroundu djeluje Death i vrsi najveci dio posla za death metal izdavanjem svog debija "Scream bloody gore" (87). Brzo i zestoko - kritizirano na sve strane ali mladi su prihvatili album. "Leprosy", "Spiritual healing", "Human"... da ne nabrajamo dalje sve same klasike grupe Chucka Schuldinera (R.I.P.) na kojima prolazi razvoj od nekontrolirane agresije do tehnickog savrsenstva. Razliciti glazbenici koji su djelovali u grupi Death osnovali su kultne grupe: Massacre ("From beyond"), Autopsy ("Severe survival) i Cynic ("Cynic", uz Death, u pocetku najvisi stupanj tehnicke perfekcije). Dok smo u Americi, neizbjezno moramo spomenuti Floridsku scenu koja se smatrala najjacom na svijetu: zvijezde death metala Morbid Angel ("Altars of madness"), Obituary ("Cause of death"), bezboznici Deicide ("Legion") i Malevolent Creation ("Retribution"). Tu su jos mnoge istinske zvijezde death metala: Cannibal Corpse ("Tomb of the mutilated") i Suffocation ("Effigy of the forgotten") koji je uz Immolation ("Dawn of possession") zacetnik raznih varijacija death metala. Ni Europa nije bila postedjena death metal booma: u Svedskoj su osnovani Entombed (koji svojim albumom "Left hand path" stvaraju karakteristican svedski zvuk gitara), raspadom grupe Carnage (jedini album "Dark recollections") stvaraju se zvijezde Carcass (Englezi) i Dismember ("Like an everflowing stream"), dok djeluju jos Unleashed ("Accross the open sea") i Grave ("You'll never see..."), a ubrzo se osniva Hypocrisy koji izdaje svojim prvi album "Penetralia" i Edge of Sanity ("The spectral sorrows"). U pocetnim stadijima u death metalu se nije upotrebljavao tzv. blastbeat (ukrucivanje ruke da bi se postigao sto brzi bubnjarski ritam). Medjutim, teznjom stvaranja sto brzeg zvuka, blastbeat se pocinje razvijati i mislim da ga je po prvi puta upotrijebila engleska grupa Napalm Death na svojim prvim albumima ("Scum" i "From enslavement to obliteration") kada je jos svirala grind core. Grind core se sastoji od kratkih (po jedno minutnih ali i kracih) izljeva agresije, par blastbeatova i pokojeg riffa. Sadrzi jednostavnost punka, ali je puno zesci. Uz spomenute Napalm Death, i grupa Carcass je u svojim pocecima svirala grind core (na albumu "Reek of putrefaction"; njihova klasika: "Necroticism") dok se kasnije okrece cistom death metalu. Od Engleza , moramo spomenuti jos Bolt Thrower ("Warmsater") i Benediction ("Transcend the rubicon"). Ostale zemlje: Austrija - Pungent Stench (koji su upotrebljavali razlicite nemetal elemente u svojoj glazbi: "For God your soul...for me your flesh") i Disharmonic Orchestra ("Expositionsprophylaxe"); Nizozemska - Gorefest ("False"), Sinister ("Diabolical summoning") i Asphyx ("The rack"); Finska - Amorphis (mnogo folklornih elemenata; "Tales from the thousand lakes") i Sentenced ("North from here"); Kanada - Kataklysm ("Temple of knowledge"); Cryptopsy (Whisper supremacy"); Njemacka - Morgoth ("Cursed"); Poljska - kao sto se vidi iz prijasnjih redaka, metal nije nikada bio velika stvar Istocne Europe, prvenstveno jer zapadna glazbena industrija nije bila okrenuta na to podrucje; ali i tamo se svirao odlican death metal. Dosta je spomenuti fenomenalnu grupu Vader ("De profundis", koja je i danas zvijezda death metala i ima u svojim redovima najbrzeg svjetskog bubnjara, Doca) i Cehe Krabathor ("Orthodox"). Dakle, death metal je oko devedesetih prozivljavao svoj vrhunac kada su mnogi bandovi sletjeli cak i u sluzbene top-ljestvice medju rock i pop postave. Dijelom zbog umjetnickog sazrijevanja, ali i dijelom zbog komercijalizacije, neke grupe napustaju izvorni death metal zvuk i pocinju graniciti sa drugim stilovima, ali to ne znaci da gube na kvaliteti! Kao takve spomenimo Gorefest koji na odlicnom albumu "Soul survivor" uz death metal spaja i rock elemente; isti slucaj je sa Carcassom na albumu "Swansong"; Amorphis na genijalnom albumu "Elegy", a jos vise na albumu "Tuonela" prelazi na heavy metal sa utjecajem rocka sedamdesetih; Hypocrisy albumom "Abducted" zalazi u atmosfericnije vode, ali izdaje samo vrhunske albume; Napalm Death koji albumom "Diatribes" prekida onu ultra brzinu kao na remek djelu "Utopia banished"; Morgoth na albumu "Feel sorry for the franatic"; Therion koji spaja klasicnu glazbu s metalom ("Theli"), Tiamat koji prelazi polako u gothic i ambijental ("Wildhoney"). Mnoge grupe su u svoje pjesme ugradjivale melodije ali i heavy metal elemente NWoBHMa. Kao zacetnik melodicnog death metala smatra se svedska grupa At the Gates svojim albumom "Slaughter of the soul" i Carcass svojim izdanjem "Heartwork". Posebno svedske grupe su prihvatile takav nacin muziciranja: spomenimo Unanimated ("In the forest of the dreaming dead"), Dark Tranquillity ("The mind's I") i In Flames ("Lunar strain") kao zacetnike. Medjutim i death metal vrhuncu polako dolazi kraj. Ogroman broj mladih, neinventivnih bandova, i jos veci broj undergound labela uvjetovao je pad zanimanja za death metal koji se polako vraca odakle je i dosao - u underground negdje '93. ili '94., dok svijet okrece glavu prema drugim pravcima.

Pocetkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostizu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspjesniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko trziste albumom "Images and worlds" kojim sirom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray, Stratovarius i drugi power metal bandovi pocinju stvarati svoj karakteristican zvuk koji ce kulminirati fenomenalnim albumima nesto kasnije; raspadom grupe Sanctuary ("Into the mirror black") nastaje postava Nevermore ("Nevermore")...medjutim, u Americi se stvara nova pomama: grunge. Buduci da nema neke prevelike veze s metalom (osim mozda zestokog zvuka gitare), spomenut cemo samo osnovne grupe, albume i dogadjaje tzv. 'zvuka iz Seattla': predvodnici Nirvana ("Nevermind"), Pearl Jam ("Ten"), Soundgarden ("Badmotorfinger"), Alice in Chains ("Dirt") samo su najutjecajnije grupe grunga koje mediji bucno slave. Medjutim, slava ima i svoju crnu stranu: pritisak medija i fanova, alkohol, droge, nedostatak privatnosti dovode do tog da ikona grungea, Kurt Cobain, zavrsava svoj zivot nesretno, kao i mnogi poznati prije njega: samoubojstvom 5.4.1994. i gotovo automatski se gusi grunge koji je svjetskim listama vladao jedva nesto vise od godine dana. Moramo dodirnuti i hard core koji svoje temelje i glavne predstavnike ima prvenstveno u Americi. Tekstovi bazirani vecinom na socijalnoj kritici, mocni gitaristicki riffovi i linije bassa i temperamentni live show. Glavni predstavnici: Pro-Pain ("Foul taste of freedom"), Biohazard ("Urban discipline"), Agnostic Front ("One voice"), Sick of it All ("Scracth the surface"), Downset ("Downset").

Receno je vec da je Black Sabbath zacetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal. Uz Trouble, kao klasike dooma koje ga podizu na novu razinu, tu su Candlemass ("Epicus doomicus metallicus", "Nightfall"), Saint Vitus ("Die healing"), Solitude Aeturnus ("Through the darkest hour"), Cathedral ("Forest of equilibrium")...kao nezaobilazne tu su i Anathema ("Serenades", "Eternity", "Judgement") i My Dying Bride ("Turn loose the swans", "The angel and the dark river"). Obje grupe krenule su sa iste tocke - spoj doom metala kroz glazbu i death metala kroz vokale izdajuci fenomenalne albume. Medjutim, Anathema se polako pronalazi u akusticnom gothicu, dok My Dying Bride prvo eksperimentira razlicitim zvukovima, dok se kasnije vracaju (i do danas su odani) izvornom doomu s pocetka karijere. Kao danasnje perspektivne grupe mozemo spomenuti The Sins of Thy Beloved ("Perpetual desolation") i Tristaniu ("Beyond the veil") koji doom spajaju s gothicom. Na ovom podrucju i Hrvatska ima grupu svjetske razine: Ashes You Leave.

Uz death metal, jos jedan stil metala ulazi u krajnosti izrazavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vodja Mayhema, pod pseudonimom Euronymous takodjer vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se teroristickim akcijama (paljenje crkava) bori protiv krscanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion). Stvari su kulminirale kada je vodja grupe Burzum, Varg Vikernes okrutno ubio Euronymousa jer je htio preuzeti vodstvo nad krugom i zbog nerijesenih poslova oko izdavanja Burzumova albuma (Burzum je bio pod Euronymousovom izdavackom kucom) .Vikernes je osudjen na 23 godine zatvora i od tada vise ne djeluje 'Crni krug'. Kakav zvuk uoblicuje black metal? Agresivnu glazbu kroz karakteristicne riffove, blastbeatove i krijestece vokale, uz koju su gotovo u potpunosti izbacene solo dionice pojedinih instrumenata, dok je karakteristicno prepoznatljiv image - corpse paint. Oblici black metala: primitivni black metal (zastupaju grupe Darkthrone, Gorgoroth, Khlod koja se zasniva na namjerno losoj produkciji koja docarava grubost glazbe i jednostavnoj glazbi), viking metal (Enslaved, ima vise veze s tekstovima nego s glazbom), dark metal (Aeternus, vise atmosfericnija glazba), black-gothic metal (Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Limbonic Art, spoj black metala najcesce samo kroz vokale i glazbe koja zna cesto graniciti s thrashom, heavy metalom i gothicom), black-death metal (Dissection, Naglfar) itd. Najbolji norveski bandovi i njihovi albumi: Emperor ("In the nightside eclipse", "Anthems to the welkin at dusk"), Enslaved ("Frost", "Eld"), Immortal ("Battles in the north", "At the heart of winter"), Satyricon ("Dark medieval times", "Nemesis divina"), Borknagar ("Quintessence"), Ulver ("Bergtatt"), Dimmu Borgir ("Stormblast", "Enthrone darkness triumphant"), Limbonic Art ("In abhorrence dementia"), Ancient ("Proxima centauri"), Solefald ("Pills against the ageless ills") i jos mnoge mnoge. Ostale zemlje: Svedska - Marduk ("Opus nocturne", "Panzerdivision marduk"), Dark Funeral ("The secrets of the black arts") , Dissection ("Storm of the light's bane"), Naglfar ("Diabolical"); Finska - Impaled Nazarene ("Latex cult"), ...and Oceans ("a.m.g.o.d."); Velika Britanija - Cradle of Filth ("The principle of evil made flesh", "Cruelty and the beast"), Bal-Sagoth ("Starfire burning upon..."), Hecate Enthroned ("Dark requiems and unsilent massacre"); Njemacka - Agathodaimon ("Blacken the angel"), Nocte Obducta ("Taverna"), Nagelfar ("Virus west"); Belgija - Ancient Rites ("Dim carcosa") itd. Jednako sto je mucilo death metal, pogadja i black: mnogo nekvalitetnih grupa i malih underground izdavackih kuca koje svakakav srot izbacuju na trziste. Takodjer, mnoge grupe su nasle svoj karakteristican izricaj: Emperor progresivni black metal (fenomenalni "Prometheus"), Enslaved u atmosfericnijem metalu ("Monumension"), Satyricon u podosta hladnim, industrial zvukovima ("Rebel extravaganza") itd. Black metal je cak pronasao svoj put u svjetske top ljestvice i to vecinom one grupe koje su imale potporu vecih diskografskih kuca.

Krug metala se polako zatvorio i pocinje se okretati ispocetka. Neki stilovi koji devedesetih nisu imali zasluzenu popularnost, sada ponovno dolaze u prvi plan. Diskografska kuca Nuclear Blast potpisivanjem ugovora sa svedskom grupom HammerFall 1997. i izdavanjem njihova albuma "Glory to the brave" ponovno pokrece popularnost power i heavy metala i nove (vise-manje kvalitetne i inovativne) grupe nicu kao gljive ili stari veterani izdaju najbolje albume: Blind Guardian dostize svoj vrhunac izdavanjem albuma "Imaginations from the other side" i "Nightfall in middle-earth", Iced Earth pronalazi put do svoje popularnosti albumom "The dark saga", Gamma Ray najkasnije od albuma "Land of the free" je, uz spomenute, slijepe cuvare najomiljenija njemacka power metal grupa, Helloween koji se neko vrijeme odvojio od svojih korijena, vraca na scenu albumom "Master of the rings", Stratovarius je nasao svoj stil izdanjem "Episode" i "Visions", mladci Edguy utvrdjuju svoj polozaj albumom "Theatre of salvation"; talijanska scena prsti dobrom glazbom, ali i pretjeranim kopijama. Izvornici: Rhapsody spajaju metal sa mnogo klasicne glazbe "Symphony of the enchanted lands" i Labyrinth "Return to heaven denied" su dvije najeksponiranije talijanske power metal postave. Njemacki veterani Rage takodjer upotrebljavaju cijeli orkestar u svojoj glazbi i postizu svoj vrhunac albumom "XIII", ali i oni imaju mlade snage kao sto su Brainstorm ("Metus mortis") i Angel Dust ("Enlighten the darkness"); Amerikanci jos uvijek brizno cuvaju svoj izvorni stil s pocetka osamdesetih: Steel Prophet nikada nije imao vecu publiku, ali izdaje odlicne albume ("Messiah"), Jag Panzer sada postize svoj vrhunac albumima "Thane to the throne" i "Mechanized warfare", Kamelot albumom "Karma", Brazilci Angra se nakon odvajanja od prvog pjevaca Andre Matosa uspjesno vracaju na scenu albumom "Rebirth"..

Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Sto karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, mozemo reci da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil zivim. Preletimo kratko: sad vec gotovo starci NWoBHMa jos uvijek djeluju - Iron Maiden se vraca u srca fanova (i na top ljestvice) ponovnim ujedinjenjem s Bruceom Dickinsonom ("Brave new world") i naravno pune hale, misljenja oko Judas Priesta su podijeljena - svi se slazu da je pjevac Tim Owens prava zamjena za Rob Halforda (koji se nakon eksperimentalnih albuma solo karijere vraca metalu albumom simbolicnog imena "Ressurection"), ali neki ne prihvacaju njihov modernizirani zvuk ("Jugulator", "Demolition"); i Saxon je jos uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal ("Killing ground"); prvi pjevac Maidena - Paul Di'Anno nije uspio napraviti uspjesnu solo karijeru (grupa Killers), ali uspjesno zivi na staroj slavi dok sa druge strane Dickinson ima uspjesne solo albume iza sebe ("Accident of birth", "Chemical wedding")......thrash metal i danas ima svoje zvijezde: klasicna trojka: Kreator, koji nakon eksperimentalnih albuma izdaju svoj najbolji thrash album ("Violent revolution")/Sodom ("M-16")/i ponovno oformljeni Destruction ("The antichrist") vladaju pozornicama, veterani Slayer ce izgleda jos dugo biti s nama ("God hates us all") iako u malo moderniziranoj verziji, Annihilator jos uvijek zna dobrano zaprziti ("Criteria for a black widow"), dok su za thrash neobicno vazne 'mlade' grupe poput The Haunted ("The haunted made me do it"), Darkane ("Insanity"), Meshuggah ("Chaosphere") ili Raise Hell ("Not dead yet")......progresivni metal ima veliku hordu poklonika. Metal prozet kompleksnim riffovima, strukturama i izvedbom koja zahtijeva savrseno poznavanje instrumenata predvodjen je Drem Theaterom koji vec mnogo godina dokazuje svoje predvodnistvo na tom polju ("Scenes from a memory"); tu su jos Spock's Beard ("The light") predvodjenim Nealom Morseom; Symphony X ("V"), Majestic ("Trinity overture"), Pain of Salvation ("Remedy lane"), Threshold ("Hypothetical"), Transatlantic ("Bridge across forever"), Ayreon ("Into the electric castle"), Shadow Gallery ("Carved in stone"), Vanden Plas ("Far off grace"), Devin Townsend ("Terria") i jos mnogi, dok od zesceg sektora tu mozemo ubrojiti karizmaticne Svedjane Opeth ("Still life")......death metal jos uvijek se nije u potpunosti oporavio od svog ponovnog ponora u dubine undergrounda. Medjutim, stari veterani koji su uvijek bili odani svome stilu drzali su death metal na zivotu: Cannibal Corpse ("Bloodthirst"), Bolt Thrower ("Honour-valour-pride"), Morbid Angel ("Gateways to annihilation"), Malevolent Creation ("Envenomed") dok se mnogi prokusani bandovi vracaju izvornom zvuku. Navedimo samo Napalm Death ("Enemy of the music business"), Hypocrisy ("Into the abyss") i Kataklysm ("The prophecy"). Od novih dobrih grupa ti su Nile ("Black seeds of vengeance"), Die Apokalyptischen Reiter ("All you need is love"), God Dethroned ("Bloody blasphemy") ili The Forsaken ("Manifest of hate") dok ce se naci i pokoji interesantan grind band poput LockUp ("Pleasure pave sewers"); cvjeta svedski melodicni death metal - uz izvornike In Flames ("Clayman") ili Dark Tranquillity ("Haven"), tu su Soilwork ("A predator's portrait"), Gardenian ("Soulburner") ili Dispathed ("Motherwar"); kao zadnji stil vezan (djelomicno) uz metal koji se pojavio na svjetskoj sceni, imamo nu metal. Nu metal prvenstveno je vezan uz mladu generaciju koja je nezadovoljna nacinom zivota i opcenito stanjem u svijetu. Nu (neo) metal razvio se na temeljima koje su postavile grupe Rage Against the Machine ("Rage against the machine"), Fear Factory ("Demanufacture"), Tool ("Aenima") i Machine Head ("Burn my eyes"). Kao prethodnike ovog zanra kojeg karakteriziraju zestoke gitare, agresivni i melodicni vokali i mnogo histeriziranja i granica s hip-hopom i miksanjem navodimo Korn ("Life is peachy"), Limp Bizkit ("Significant other"), Linkin Park ("Hybrid theory", najprodavaniji album u Americi 2001. godine), Papa Roach ("Infest"), Slipknot ("Iowa") i System of a Down ("Toxicity") i Mudvayne, Static-X, (hed)P.E., Disturbed itd. I grunge prolazi svoju fazu obnove djelovanjem mega popularnih grupa kao sto su Creed ("Human clay"), Nickelback ("Silver side up"), Staind ("Break the cycle"), Tantric ("Tantric") itd.

Kao sto se vidi iz prilozenog, metal ima danas mnogo toga dobrog za ponuditi. Medjutim, situacija nije tako svijetla i u stvarnosti. Metal je, ako gledamo usporedno sa ostalim svjetskim glazbenim 'pravcima' debelo u undergroundu, i iako ima kvalitetniju glazbu, ne moze im konkurirati. Ali, i u tami ima svijetlih tocaka: kao primjer zemalja u kojima je metal itekako popularan, mozemo navesti Njemacku koja je oduvijek bila centar metala i u koju metal grupe najradije navracaju u svojim turnejama ali i izvor novog zvuka. Uz kvalitetnu power, thrash i black scenu, u Njemackoj se razvila i 'folklorna metal' scena (uz zesce riffove se upotrebljavaju mnogi nacionalni instrumenti i stare melodije i napjevi; karakteristican image) koju predvode grupe In Extremo ("Suender ohne Zuegel"), Subway to Sally ("Hochzeit"),Tanzwut ("Labyrinth der Sinne") ili Corvus Corax ("Mille anni passi sunt"), dok mozemo naci jos par inovativnih grupica poput Rammsteina ("Mutter"). Ali i Finska ima scenu koja se izdigla na razinu drzave i u kojoj cvjeta metal u potpunosti: Nightwish, grupa s opernom pjevacicom uziva svjetsku slavu ("Oceanborn"; kada smo vec dodirnuli metal sa zenskim vokalima, ne smijemo ne spomenuti Norvezane Theater of Tragedy, Talijane Lacuna Coil ili rock Nizozemce The Gathering), spomenuti Amorphis ("Am universum" ciji prvi singl je nekoliko tjedana bio na vrhu finskih top listi), Sentenced ("Crimson"), virtuoze Children of Bodom ("Hatebreeder"), blackere Impaled Nazarene ("Absence of war does not mean peace"), Stratovarius i mladu nadu power metala Sonatu Arcticu ("Ecliptica"

Post je objavljen 16.05.2007. u 20:24 sati.