It's official: sutra imam ofišl dejt. Baš definirano kao dejt. Dear God!
And it's official: sviđam mu se...
And it's official: I'm scared to death...
Intuicija je opet bila točna. Bar nešto.
Nemam loš feeling u vezi njega, ali imam tisuću i jedan strah trenutačno u srcu koji skupa vrište i urlaju da pobjegnem, da pobjegnem, da pobjegnem...
Al, ono, pa to je samo dejt.
Nije ništa tako dramatično.
Sviđam se tipu (nije da je prvi lol) i idemo na dejt... Na njemu je kako će odigrati karte. He seems to be too much too soon. Kao neki overdose dubokog i iskrenog razgovora, druženja, upoznavanja i zbližavanja... Ne znam kako to drukčije opisati. Overdose.
Rekla sam mu da do mene postoji jedan put: prijateljstvo (kao temelj za nešto meaningful jerbo nisam cura za avanturu i zezanje) i osvajanje mog povjerenja (good luck with that). Što se osvajanja povjerenja tiče... čak mu i dobro ide što se tiče taktike iskrenost do bola. Možda neke stvari ne želim znati, ali nekako ispadne bolje da ih znam sada na početku, prije nego što išta uopće i postoji. A i moja iskrenost do bola prema njemu...
Mislila sam da će pobjeći kada se sretne s mojom emocionalnom inkontinencijom sleš inkontinencijom iskrenosti, ali nije... naprotiv. Čak ni na moju emo sajd nije pobjegao. Čak ni na moju sajko sajd. Dobro, nije sajko sajd, ali anksiozna sajd.
Tu je... i posve ozbiljno zainteresiran.
Obećala sam mu da ga se neću bojati sutra...
I nemam se čega bojati... on je samo jedan zanimljiv mladić u čijem je društvu ugodno i s kojim se može lijepo pričati... i, eto, svidjela sam mu se iz nekog razloga. Misterij.
Idem na dejt. Trebala bih biti sretna, a ne se bojati onoga što taj dejt može predstavljati u budućnosti... Trebala bih se normalno i neopterećeno družiti s njim (dejt ili ne), a ne se bojati što ću ako mi se fakat jako jako svidi i padnu mi zidovi i otvorim mu srce... I pomislim na trenutke kako me strah svega jer ne želim da mi on bude rebound guy jer zaslužuje više i bolje od toga. I kopam po srcu i tražim što osjećam prema bivšem... a ne želim više o tome razmišljati... jer nema smisla... jer onaj *moj On* više ne postoji ako ikada i jest...
Trebala bih se radovati... E baš hoću.
Zašto moram biti tako komplicirana, aaaaaaaaa?
Post je objavljen 16.05.2007. u 02:55 sati.