Marketing
Body building prije i poslije
Tek sam nedavno pogledao jedan kultni film na tu temu, a to je Pumping iron, o spremanju bodybuildera za to natjecanje, godina je 1975. Slobodno mogu izjaviti da su 70-te i 80-te bile zlatne godine bodybuildinga i bilo je in ići u teretanu, popularni su bili filmovi Conan, Terminator i sl. Tisuće ljudi posjećivale su takva natjecanja i od onda je nažalost počelo opadanje popularnosti toga sporta. I to do te mjere da ga više ni ne zovu sportom a to je na neki način i istina. Današnji top bb više liče na izobličene invalide nego na sportaše, spavaju s jastucima ispod ruku da ne dođe do prekida cirkulacije, gotovo svi imaju jedan oblik dijabetesa i astme (trač: navodno imaju boce s kisikom u top pro teretanama). Uzimaju se ogromne količine anaboličkih steroida, prehrana se na grame određuje, treninzi su isto otišli na neku novu razinu. Tvrdi se da je trening s utezima više od jedan sat kontraproduktivan, a prema Arnoldovim tvrdnjama, znali su otići u šumu s utezima i vježbati dok se ne bi srušili, pojeli bi cijelo pile nakon toga i sunčali se. I onda pogledam ovo danas, ako ne popiješ shake iza treninga gubiš mišićnu masu, ako treniraš više od 1h gubiš masu i snagu?!, ako ne unosiš bar 2grama proteina po kilogramu tjelesne težine ne možeš razviti mišiće?
Takve i slične tvrdnje uništavaju zabavu koja bi trebala biti prisutna pri treningu, ja i danas nakon više od 10 godina treniranja u teretani s guštom odem na trening, držim se novih metoda, ali i slušam sebe i ako mi se trenira 2h odtrenirat ću 2 sata. U ovih 10 godina mislim da niti jednom nisam imao period unosa bjelančevina od 2gr po kg tjelesne težine i ipak sam nabacio dosta mišića (možda u kasnijim postovima bacim i koju svoju fotku) pa tako imam cca 90kg na 174cm visine, treniram 6-7 puta tjedno i ne gubim mišiće…
I sad u 2007 godini, više od 30 godina nakon fenomenalnog izgleda Arnolda Schwarzeneggera body building stagnira, istina top 20 profesionalaca su i masivniji i definiraniji od onih Arnoldovog doba, ali bilo koji builder na primjer Franco Colombo oderao bi sva natjecanja u Hrvatskoj sa formom iz 1973-76 godine.
Sada se gotovo s prezirom gleda na ljude koji malo ozbiljnije treniraju u teretani, tu su mame, tate, bake, djedovi koji znaju da je sve to štetno, poseban režim prehrane nije zdrav, i kako to misliš izgledati? I onda pokažu nekog tipa iz časopisa koji je među top 20 bodybuildera svijeta. Kako objasniti da takav izgled običnom smrtniku nije moguć a sigurno nije moguć od 3-4 treninga tjedno u periodu od 6mjeseci pa taman imali farmaceutsku tvrtku u osobnom vlasništvu.
Jedna od najčešćih tvrdnji koje čujemo o body buildingu je: kako ćeš izgledati kad ostariš i sve ti se to objesi. Objesi?!?
Druga najčešća tvrdnja je da to nije zdravo, i da će ti otići srce, bubrezi ili što god. I navode se primjeri možda 10tak bb-ra koji su umrli (nikad nije dokazano ni da su umrli od anaboličkih steroida a pogotovo ne od teretane i proteina). Pri tome se naravno zaboravlja koliko je ljudi umrlo od infarkta, kapi ili karcinoma a da teretanu nisu ni vidjeli. Ne, puno je važnije izvući body buildera nesretne sudbine i okolo govoriti da je umro zbog bavljenja body buildingom. Za primjer u zadnjih 20-30godina od boksa je umrlo za vrijeme ili neposredno nakon meča gotovo stotinu ljudi, a mnogi su istrpjeli posljedice. Činjenica je da svako profesionalno bavljenje sportom nije zdravo, zahtijeva žrtve i donosi posljedice. Zašto bi body building bio crna ovca?
Ovakve stavove najlakše je pobiti prikazom kako izgledaju najveći body builderi nakon što su objesili utege o klin, barem što se tiče profesionalnog treniranja. Ovdje treba napomenuti da se radi o ljudima koji su svojevremeno bili najveći u svijetu body buildinga, trenirali su, jeli, uzimali hormone i stotine dodataka, i sve to više od ostalih da bi bili pobjednici na najprestižnijem natjecanju u body buildingu na svijetu Mr. Olympia.
Pa evo ih onda… sada su u malo kasnijim godinama ali još su u itekakvoj formi i može se reći da je za njih bodybuilding stil života.
Lee Haney
nekad
i sad
Frank Zane
Nekad
i sad
Lou Ferigno
Nekad
i sad
I za kraj neponovljivi Arnold… i premda kruze svakojake fotomontaze po netu, svi smo ga vidjeli u terminatoru 3.
Post je objavljen 15.05.2007. u 23:03 sati.