Zar je bitno tko će prvi prići? Tko prvi nazvati? Tko sa ponosa sići?
Zar je bitno uvijek macho biti, čekati, trpjeti i alkohol piti? Zar nije ljepše preko ponosa prijeći, reći oprosti, ponos srcem sasjeći.
Griješiti je ljudski, praštati božanski, zato umri muški ne griješi poganski...
Nemoj da ti srce od ponosa kamen bude, nemoj da ti prijatelji u ljubavi sude.
I kad ti srce sve sumnje sabere ne daj da te ponos do srži razdere. Nek ti srce oprosti toplinu i nadu, nek zla mržnja nestaje, jer ljubav sve prašta, svemu se nada, ljubav nikada ne prestaje...
Post je objavljen 14.05.2007. u 14:13 sati.