Ne želim ulaziti u tuđe živote i tuđa iskustva pa ću zato pisati o čudnim stvarima koje se meni događaju... Zapravo, meni više nisu čudne jer mi se događaju već neko vrijeme...
Ne znam kako drugi ljudi dolaze do rješenja svojih problema, ali meni rješenja koja tražim nekako sama "skoče" na mene...
Još uvijek sam pod dojmom zadnjeg takvog "skoka"... Imala sam jedan problem koje me mučio već mjesecima... Nije da zbog njega nisam mogla jesti i spavati, ali motao mi se po glavi... i stvarno sam htijela osloboditi memoriju mozga za neke pametnije stvari...
Sjedila sam na poslu i na radiu je počela pjesma ... "Maria", Blondie... Ta pjesma je, meni, izravno povezana sa frendicom s kojom sam dobra još od osnovne... mnoge uspomene su nam zajedničke... A tu pjesmu nisam čula već jako dugo... I tako se ja sjetim nje i kako je moram nazvati budući da se privremeno odselila ps se ne vidimo tako često. Ali, dan uredno prođe bez tog poziva. I još jedan... i još dva...
Tog dana bila sam doma. U prolazu sam upalila TV, a sa ekrana mi se smiješila Maria i Blondie... Nisam mogla vjerovati...
Ovaj put sam se uhvatila telefona i nazvala frendicu. Pričale smo o svemu i svačemu... U jednom je trenutku nešto rekla i meni kao da je netko upalio svjetlo u tamnoj sobi i vidjela sam rješenje problema sa početka priče... Nevjerojatno... I što je najgore, prekidač je bio odmah do mene, samo ja nisam pružala ruku u pravom smjeru...
Imam bezbroj takvih primjera kada mi neka nevažna sitnica "otvori oči" i ponudi rješenje koje tražim... Čudno, ali istinito.
Samo treba slušati i gledati život oko sebe... Nikad ne znaš kada će ti klavir pasti na glavu i razbistrit ti misli...
Post je objavljen 14.05.2007. u 08:34 sati.