Marketing
stižu me sjećanja.....
Potekla je jedna suza niz moje lice.... samo jedna... i ne znam ni sama zašto... nije to suza tuge ali ni radosnica.... to je suza sjećanja....
Naime iz dosade sam počela gledat slike, i uđem ja u folder svojih slika i malo gledam, tu su slike što sam se znala naslikavat prije grada, glupirat, radit razne face i tak... čisto ono iz dosade....
Uglavnom da gledam ja sebe na slikama, osobu koja sam bila prije dvije godine.... i pogledam na datum 26.11... smijala se na slikama, a nisam ni znala da će mi ta večer u gradu promijenit puno toga u životu, da će mi ta večer prouzročit još puno sreće i tuge i da mi je to tada bila jedna od najsretnijih večeri u životu.... a sada... ponekad poželim da se nikad nije ni dogodila.... eh, da... tu večer sam upoznala NJEGA.... svoju veliku još uvijek neprežaljenu ljubav...
Danas, nakon svega što je bilo tj nije bilo između nas osjećam se nekako zrelijom, kao da sam nadišla iznad te situacije, kao da vladam sa svojim osjećajima u vezi NJEGA... i možda se varam ili zanosim ili ne znam ni ja što, ali mislim da između nas postoji nešto više od prijateljstva, da i on prema meni nešto osjeća, ne mora to bit ljubav, ali nešto je.... nešto više.... ovo nije još jedan post nade da će nešto bit između nas, ne... ovo je samo ono što trenutno osjećam, što ja mislim... jer ne nadam se više ničemu, sada mi je on samo jedna jako posebna i draga osoba koja će vjerojatno uvijek imat počasno mjesto u mom srcu...
Stižu me godine
kada čovjek zastane
i kad prošlost pogleda
nekim drugim očima
Po čemu sam to zaključila?!
Po našem dopisivanju zadnjih par puta... u prošlu sub smo de dopisivali, tj on je meni poslao poruku, da bi u drugom dopisivanju, tjedan dana nakon shvatila da se ne sjeća, jer je bio pijan, a kome se šalju poruke u pijanom stanju?! Danas sam opet dobivala poruke iz istog stanja, pa ne garantiram da će se sutra sjećat, ali makar je to samo općenito dopisivanje dovoljno mi je što znam da misli na mene...
Još uvijek ne znam što se mota njemu po glavi vezano za mene, niti mislim da ću to ikada saznati.... iako bi voljela, ali nema veze... još uvijek ne znam zašto nismo uspjeli nas dvoje, zašto se nije nešto razvilo.... još uvijek ne znam ni zašto sam ga zavoljela... na temelju čega... ali bilo je tako kako je, i vjerojatno ćemo ostat na istoj mrtvoj točki na kojoj smo bili i sve ovo vrijeme, na povremena dopisivanja, i rijetka viđanja u gradu, ali nema veze, jer sada, nakon svega to mi je dovoljno....
Čudno je to kako sam si zapravo još nakon svega onoga što je bilo u 1. mjesecu obećala da nikad više suza niz moje lice neće krenuti zbog njega, i danas mi je kriomice jedna kliznula iako sam si sama ponovila da neću plakat zbog njega... ali to nije bio plač... samo jedna jedina suza.... koja me podsjetila na sve sretne trenutke koje sam osjetila u njegovoj blizini, a loše ću ostavit iza sebe i krenut dalje....
Eto tako se trenutno osjećam, jednostavno sam osjetila potrebu da napišem sve ovo...
Kod mene je inače sve ok, jučer sam bila u gradu bilo je koma, uzimam predah od izlazaka do daljnjega... žalosno je to kako se za dobru zabavu i provod zapravo treba prvo dobro napit... što se tiče faksa, super, krenulo je... saznala sam i jednu novost, a to je da gospodin zvani „treći“ ima curu.... ah ništa zato... život ide dalje... sva sreća da sam saznala na vrijeme...
Toliko od mene, pusa svima
Ima nešto od srca do srca
Oči tvoje boje nade
zaspati mi ne daju
zadnji komad mira krade
ta suza na jastuku
ima riječi koje bole
skloni ih sa usana
kada stvari krenu dole
samoća krug zatvara
ima nešto od srca do srca
neka tanka nit
koja čini naše snove
a neda se dirati
ti si moja rijetka ptica
kako da te ostavim
bez tvog tijela, bez tvog lica
kao da ne postojim
ima stvari koje trebaju
a nikad se ne dese
neke druge opet ne daju
lako da se dokuče
Post je objavljen 14.05.2007. u 02:36 sati.