- Mogu ti dati veći užitak negoli onaj koji redovnice ne bi smjele osjećati. - sanjivo sam se gubila u njezinim očima i glasu koji mi je govorio divlje, ali povjerljivo kao da ga samo ja trebam čuti. - Pokori mi se… - šapnula je smješkajući se zlobno, pokazujući dio svoje prirode koji se bijah nadala ne upoznati.
- Da… gospodarice… - izašlo je odsutno iz mojih usta.
Polegla me na krevet, kleknula i nadvila se nad mene, te polako i nježno spustila svoje hladno, lagano tijelo na moje, ne želeći nauditi svojoj krhkoj ljubavnici dok ju je grlila. Osjećala sam njen spori dah na vratu; zatvorivši oči, znala sam što slijedi, nisam se željela oduprijeti. Protesti moje savjesti i stida utihnuli su zamijenjeni sada glasnijim otkucajima njena uzbuđenog srca.
Nisam doživjela bol, već ubod strasti kada su njezini očnjaci proboli kožu na mojemu vratu. Začuđujuće uzvišen osjećaj prostrujao je mnome i zadržao se kada je moja krv počela teći u nju, kako su se život i toplina mojega tijela prelijevali u nemrtvi stan njene veličanstvene duše. Teško je opisati osjećaj opijenosti i čistog zadovoljstva, koje se nije činilo grešnim niti ubitačnim makar je moglo prethoditi smrti žrtve. Iako svojevoljna, bila sam žrtva. Pila je polako, veoma polako; osjećala sam kao da njena duša prolazi mnome dok je moja njoj činila isto, a nijedna nije napuštala tijelo, već je užitak čina bio koncentriran na tijelo i duh dok su razmjenjivali bogatstva ne gubeći ništa. Gubilo je samo moje tijelo dok je njeno dobivalo toplu krv iz mene, postajala sam sve umornija kako je sve manje dragocjenog tekućeg života kolalo mojim iscrpljenim organizmom, koji se užitkom uhvaćenim umom molilo neka ugoda ne prestane, pa makar bila moj posljednji osjećaj. Iako nisam znala što se događa u njenom umu, što mi je i bilo svejedno, bile smo povezane, bile smo jedna cjelina nejednakih dijelova. Žrtva i krvnik, povezani životom koji se rado predavao svome gospodaru krvniku, lovac i lovina… previše loši opisi dvaju ljubavnika povezanih žrtvovanjem krvi jednome od njih kao višem biću, povezani ugodom obojice. Vrhunac svih zadovoljstava, darivati joj moju krv bilo je bezuvjetno iznad svega što sam dotada bila sposobna osjećati.
Na moje razočaranje, nije trajalo predugo jer me nije htjela ubiti. Oprezno je izvukla duge očnjake, pazeći kako ne bi proširila ranice, te prešla krvavim jezikom preko njih, i zacijelile su uz ugodno peckanje. Sada sam znala zašto se na žrtvama nekada ne vidi kako ih je napastovao vampir, ne bolest. Žalila sam što je prestala, svjesna kako bi nastavak imao loše posljedice za mene. Prstima je još obrisala to malo krvi s moga vrata, promatrajući me zaljubljeno, želeći ne samo više nego je uzela, već više nego je ijedan smrtnik mogao dati. Odmaknula se od mene i uzdahnula, mučno se opirući žudnji za još, prikrivajući svoje očite želje veoma mirnim držanjem.
- Tvoja krv je sveta… - šapnula je više za sebe, okrenuta mi leđima, držeći dva prsta na usnama i ližući krv s njih. - Ne brini, ne umireš. - nadodala je odlazeći. - Spavaj… - zapovjedila je nestavši.
Da sam umrla, sretno bih se oprostila sa životom; jedino bih u smrt ponijela malu, nevažnu tugu što me ona napustila dok sam gubila svijest pitajući se hoću li sada postati što je ona bila već predugo.
Post je objavljen 13.05.2007. u 17:30 sati.