Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/toyoko

Marketing

zabušavamo li?

Ali, vjerujte razlozi su opravdani!

Na privatnom planu, dogodio nam se zamotuljak: mala Hrvatica, rođena u Yokohami koja će uvijek biti glavna u razredu - ta tko se još rodio u Japanu :-). Rođenje u japanskoj bolnici bilo je za nas oboje pozitivno iskustvo, u odnosu na sve priče koje smo slušali o hrvatskim bolnicama. Puno pažnje, izuzetno poštovanje prema majci i djetetu, boravak 7 dana u bolnici koji je bio oporavak, ali i neka vrsta tečaja za majku kako njegovati dijete... Zanimljiva je i hrana koja se tamo dobiva - voće od prvog dana, a kod nas je voće praktično pa zabranjeno za majke, zbog grčeva kod djece, puno ribe, čak i smrdljivi natto (kažu da je izuzetno zdrav, i bolje da je kad toliko smrdi :-))

Za njegu smo dobivali ponekad i proturječne savjete u odnosu na Hrvatsku. Primjerice bebu smo kupali od prvog dana kad je došla kući, i to u kadici, potpuno ju uranjajući u vodu! Pupak?! U Japanu se pupak kvasi bez problema, uopće ga se ne premotava nego se suši na zraku. Jedino je pravilo, nakon kupanja ga dezinficirati alkoholom. Rezultat - otpao je 8 dan od rođenja.
Vitamin D - kod nas ga dobiva svaka beba - ovdje uopće nije praksa da ga se propisuje. Još nismo sigurni, koje savjete pratiti.
Oblačenje - kod nas se u pol ljeta bebe oblače poput Eskima - "da se ne bi prehladile". Mali Japanci su vani u travnju s bosim nogama, bez kapa, dekica i ostalih rekvizita. Mi smo u početku imali malu Eskimku, a sad se polako opuštamo. Dekica je znatno tanja, vunena kapa je zamijenjena šeširom, možda jednog dana se i čarape zaborave kod kuće :-)

Uglavnom, mala Japanka ima 2 mjeseca, raste vrlo brzo u odnosu na svoje kolege iz rodilišta :-), izaziva uzdahe na ulici zbog plavih očiju i svijetke kosice ("kawaii, kawaii desu ne!") i zahtjeva 100% pažnje kad dođem kući.

A kući dolazim poput Japanaca, nažalost, i suviše kasno, najčešće nakon 20 sati. Razlog, sve više posla, budući da sam u Novoj godini na novoj dužnosti. Kao tehnički manager, više se ne borim s jednim projektom nego sa 10 projekata.

A borim se sa uhodanim, a neefikasnim načinima rada ("jer se tako od uvijek radi"), sa nemogućnošću da se zabušante nazove zabušantima ("kako zabušanti ne bi izgubili obraz?!"), sa potrebom da se poštuje protokol ma kako on nelogičan i glup bio ("jer se pravila preteško mijenjaju")...

Rezultat: na kvartalnom mjerenju količine stresa očitalo me da sam pod povećanim stresom (ma nemoj!) i da ga se moram osloboditi (recepte nisu dali, više sreće u sljedećem izvlačenju :-))

Za kraj opet lijepe vijesti! Hrvati, pripremite se za Japansku navalu! Hrvatska je vrlo in u Japanu ove godine. Ne čitam japanski, ali mi prijatelji kažu da je po popularnosti odmah iza Italije. Da se žestoko reklamira! Ovo ljeto uvode se i direktni letovi iz Tokya do Zagreba i (mislim) Dubrovnika! Najbolja reklama, ipak je usmena predaja. Prošli tjedan reče mi kolega -

Znaš, moji su roditelji kao turisti prošli pola svijeta. Prije koji dan su se vratili iz Hrvatske i kažu da nikada nisu vidjeli ljepšu zemlju


A što Japanci traže? Gdje god dođu moraju znati što je ono što se MORA VIDJETI, ono što se MORA JESTI i koji suvenir se MORA KUPITI.
Tako je kad odete u Sapporo ili u Nagoyu, Hiroshimu, Kyoto! Tako je kad odete u Okinawu, tako je kad odete u inozemstvo. Ovo je pitanje koje sam najčešće dobivao o Hrvatskoj. Dok s odgovorom na prvo pitanje nisam imao problema, na drugo i treće još nemam odgovor. Imamo li ga uopće u Hrvatskoj?
Što je to što se mora jesti u Zagrebu, što u Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu ili Vukovaru?
Pokušajmo: Zagreb - štrukli, Dubrovnik rožata, Vukovar - dunavski fish?
Slavonski Brod (nešto lovačko?)


Sa suvenirima, vjerujem da je još teže...

Post je objavljen 13.05.2007. u 16:29 sati.