Marketing
Ogledala
Strašno bih htjela jednom, ajde, barem jednom napisati nešto od čega bi čitačima mogao zaigrati brk. Što bi im izmijenilo tok misli s kojima su krenuli u tumaranje blog prostranstvima, u smjer pozitive, bezazlenoga smješka i veseloga samozaborava.
Pa eto nečega, najboljega do čega u ovome trenutku mogu doći:
FRAJER IZ TERETANE
Dođe žena u teretanu i spazi prekrasno građenog nabildanog tipa i skupi hrabrosti da mu priđe:
- Znaš, ti si meni tak sladak, k'o bombon! Što radiš u subotu navečer?
A lik odgovara:
- Prsa i ramena!
Eto ga. Tko joj je kriv, kada momke traži po teretanama
. Ako se niste nasmijali, vic nije vic... Kada biste znali zašto je baš ovaj vic ovdje, vi biste zasigurno:
1. nasmijali se (ali ne baš od srca jer bi kontekst priče prizvao neke vaše uspomene na slomljena srca
);
2. uputili mi sućutni pogled;
3. pozvali me na čašicu razgovora;
4. zakolutali očima i vratili mi istom mjerom... drugim vicem sličnoga ranga;
5. ispljuskali me... ili me posadili, kao malu bebu, preko koljena, pa po turu;
6. pucnuli mi prstima pred očima: "Hej! Probudi se!"..................................................
I probudih se. I (pro)nađoh se kako savijenih nogu (kao fetus u majčinoj maternici) pogledavam prema plavim zidovima svoje novosamotne spavaće sobe, potom okrećem pogled prema bijelim (naravno, kao šlag bijelim!) oblacima, potom prema Van Goghovoj reprodukciji naslovljenoj Sorrow. Pa se stvori s donjeg dijela kreveta moje četveronožno dlakavo biće, duha punog gotovo kao Almodovarova Kika, natjera me u ispiranje tragova noći u zeleno obojenu prostoriju. Pogledah se u ogledalo i padne mi na pamet ruska narodna poslovica: "Ne kvari ogledalo što je obraz ružan". Nije, i nije BAŠ tako ružan, pomislim, i nasmijem se sama sebi u brk. Sve je stvar percepcije, rekla bi teorija relativnosti. Ali su, ako možda ne znate, Einsteina jednom pitali postoji li Mjesec ili je "sve.... bla bla bla... stvar percepcije"? Naravno da je odgovorio da Mjesec postoji. Postoje, dakle, činjenice: o meni, o vama, o svima, o svijetu, o mozgu i srcu, prirodi i instinktima, nagonima i potrebama. Hoće li one biti neoborive ili ne... e, to jest stvar percepcije. Obaram tako, polako, jednu po jednu, i privatno, u svojoj glavi i intimi, činjenice o sebi. Neke će biti neodržive. I protjerane kao čađa, prašina i nakupina kamenca.
pipi_piaf
Post je objavljen 13.05.2007. u 12:29 sati.