Sva sam nesretna i depresivna, iz razloga s kojim su neki već upoznati...
Naime, moj ugovorčić lagano prilazi kraju i moram si tražiti novi posao.
Nije da to nisam znala od samog početka, ali nekako sam mislila da mi to neće teško pasti.
O sebi mislim kao o osobi koja se teško zbližava sa ljudima, ali ovaj put ko za vraga nije bilo tako.
Možda upravo zato što sam znala da je ovo posao samo na određeno, pa sam se opustila, ili su ljudi stvarno
po mojoj mjeri, ali zavoljela sam ih sve - sa svim njihovim manama, osobinama i sitnim glupostima ovo sam
poduzeće doživjela kao novu obitelj. A što je najgore, odnosno - nije najgore, ali će definitivno boljeti kasnije,
i oni su mene tako prihvatili.
I sada, kao da traženje posla samo po sebi nije dosta traumatično, ja ću cijelo vrijeme cviljeti za starim poslom
i kolegama....
A postavili su kriterije koje je stvarno teško dostići, čak i u situaciji kad čovjek može birati...
A ja nisam taj čovjek.
Post je objavljen 12.05.2007. u 12:00 sati.