Marketing
U setnji
Vrijeme prekrasno, toplo, suncano, izmamilo me na setnju uz moju sutljivu brbljavicu.
Naravno da mi je fotic pri ruci, pa moram se pohvaliti gdje sam bila, gdje sam setala i kako je to lijepo. Voda je mutna, tamo nesto kopaju, bar tako kazu,otjerali pacice koje sam prije par dana vidjela i slikala, ma neka ih, neka rade.
Pjevusim pomalo u po glasa (ne ka na eurosongu, vjerujte, ipak bolje) neki me cudno gledaju, ali bas me briga, meni je lijepo, gustam.
Samo da dokumentiram to sto govorim takvo zelenilo, toliko nijansi zelene boje, …
U toj ljepoti izgubih pojam o vremenu, malo brbljala sa setacima, i krenuh kuci.
Nekako naglo poceo padati mrak, a ja trebam prijeci cijelo polje do naselja, hm bas nije ugodno, ali sta da radim, do kuce nekako moram.
Sve se ogledavam, nigdje nikoga (u sebi molim da tako i ostane), jos samo iza ovog zavoj, oko zita koje je vec lijepo poraslo i talasa na laganom vjetru kao zeleno more, kad ono, ajoooooooooj, izronise ispred mene na par metara dva crna psa. Ohladila mi se utroba, majko sto cu, negdje mi se mota u cosku glave, kako ono su rekli, a da , neka se javim psu koji me ne pozna (da psu, ali njih su dvojica), da mu ne prijeti od mene nikakva opasnost, covjece, pa necu ja ugristi njega, nego on mene (ne daj Boze, pa valjda me se ne boji toliko).
Kad cujem ja neki drhtavi glas, da glas, glasic, hhhe, dddeccccki jjjeel i vvvii u sssetnjju, hhhe he? Bljesnu oci crne ko noc, zubi bijeli ko biseri, aaaajjjte viii sssamoo, nnnecu jaa vas.
Stisla mobitel oko vrata, kao nek vide oni da ja mogu zvat i u pomoc, heh, pa to ja pricam i tepam psima po polju, a ja mislila netko drugi., blago meni. Nisam valjda prolupala od straha.
Obiddose me i odoseeeeeeeeeee, a ja , a jaaaa? Napol mrtva do kuce, ali ziva i citava.
Sto nije naisao ovakav?
Post je objavljen 11.05.2007. u 22:07 sati.