Neko je mudro rekao kako je čovjek, čim se rodi, već zreo za smrt, a opet, kad umre, uvijek prerano umre. To je velika istina. Umiru mala, još i nerođena djeca, a umiru i stari u dubokoj starosti. No, kad god čovjek umre, on prerano umre, jer čovjek nije stvoren za smrt, nego za život.
Strah od smrti napada svakog čovjeka, jer je on, po svojoj naravi, smrtno biće koje jednom mora umrijeti. Strah dolazi od iskustva ili doživljaja prijetnje koja, na razne načine, stavlja u opasnost naš život. Samo kada čovjek pobijedi smrt moći će osjetiti što znači živjeti bez straha i tjeskobe. No kako pobijediti smrt prije negoli ona pobijedi nas?
Ko izađe iz sebe, ko pobijedi sebe, ko umre sebi, odnosno svojoj sebičnosti, taj postaje sposoban nesebično ljubiti, a iskrena, autentična ljubav pobjeđuje svaki strah, pa tako i strah od smrti, jer straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah.
Međutim, da li poznajemo temelje ljubavi?
Osobi koju volimo treba omogućiti da smije biti ono što ona uistinu jest, da ne mora glumiti. Osnovni temelji ljubavi su iskrenost, vjernost, povjerenje, dobronamjernost i poniznost.
Iskrenost
Biti iskren u ljubavi znači uvijek biti spreman priznati istinu i imati hrabrosti izreći je osobi koju voliš. Istina ima moć osloboditi čovjeka, ali prije nego nas oslobodi i izliječi, istina nas često zaboli. Prema tome, želiš li graditi i sačuvati autentičnu ljubav, budi iskren, govori istinu, ali također i budi spreman prihvatiti istinu koju ti drugi saopće.
Vjernost i povjerenje
Istinska vjernost osobi koju volimo ne dopušta nam održavanje drugih veza takve naravi. Podijeljeno srce ne može biti vjerno. Teba se odlučiti. Vjernost čini ljubav jakom. Vjernost je oznaka jakih duhova. Psihički labilne i nezrele osobe ne znaju biti vjerne. One traže nove veze da dokažu sebi svoju vrijednost. To nezrelo dokazivanje blokira istinski psihički i duhovni rast osobe.
Uz vjernost treba spomenuti i povjerenje kao drugi temelj na kojem počiva kuća prave ljubavi. Ako nekoga iskreno volimo onda ćemo imati u njega povjerenja. Vjerovat ćemo da nam govori istinu sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Imati povjerenja u drugu osobu ne znači naivno vjerovati i tako biti žrtva eventualnih laži. Imati povjerenja znači omogućiti drugoj osobi da smije biti ono što jest, da ne mora glumiti.
Dobronamjernost
Biti dobronamjeran u ljubavi znači u svemu imati dobru i čistu nakanu. Prava ljubav se može graditi samo na dobru i s dobrom nakanom. Svjesna zloba ubija ljubav. Druga osoba dosta lako prepoznaje kad je uvrijeđena iz zlobe, a kad je žrtva nečije ograničenosti. Moguće je, naime, nekome nanijeti bol i patnju, a da to ne bude učinjeno u zlobi, nego radi vlastitog neznanja i raznih ograničenosti. U tom slučaju osoba će se ispričati, potvrditi svoju ljubav, a uvrijeđena će joj osoba oprostiti i sve će opet biti izglađeno. Često puta nakon što se zamoli za oproštenje, kvalitativno se poboljšaju međuljudski odonosi u ljubavi. Osobe se još više zbliže i razviju još veće povjerenje. Biti dobronamjeran znači uvijek željeti dobro drugoj osobi i raditi na tome da se ono i ostvari. Važno je dobro poznavati drugu osobu kako bismo joj željeli ono što je baš za nju dobro, a ne samo ono što mi mislimo da je za njezino dobro.
Poniznost
Biti ponizan znači priznati svoju ograničenost, priznati da nismo nepogrešivi.Samo onaj ko je dovoljno ponizan da prizna istinu o sebi, bit će sposoban rasti i dozrijevati u ljubavi. Samo ponizan čovjek zna biti zahvalan za sitne geste ljubavi. Poniznost omogućuje pojavljivanje i ostvarivanje mogućnosti skrivenih u srcu svakog čovjeka. Istinski ponizna osoba rado oprašta jer je uvjerena da i sama živi od oproštenja.
Post je objavljen 11.05.2007. u 21:45 sati.