Odvedi me
Duboka beskonačnost nedefinirane boje,
Topline i oblika.
Ti si negdje usred mnoštva
Nerazjašnjenih pojava i stvari.
Kako da dođem do tebe?
Ne dišem ovih dana.
Mislim na tebe.
Kroz mene prolazi jato nemirnih
Ptica.
Čekam te.
Čekam tvoj pogled.
Čekam način na koji ćeš mi izmamiti osmijeh.
Izvuci iz mene tu sramotu, uništi je!
Oslobodi me i pokaži dubinu svoga srca!
Natjeraj me da radim ono što želim!
Reci da me nitko ne spriječava!
Drži me za ruku, nedaj da me otmu!
Drži me čvrsto...
Čvrsto...
Slušaj me dok šutim.
Ne razumij me dok sam tužna!
Iščupaj me iz tog prokletog zagrljaja,
I odvedi me k sebi...
Čvrsto me drži za ruku,
Nemoj je ispustiti.
Vodi me laganim koracima,
Sigurno preko svih prepreka,
Pažljivo preko svake grane,
Nježno preko svakog cvijeta!
Ne puštaj me!
Samo to te molim.
I još nešto...
Dodirni mi ruku, obriši suze,
Odvedi me sa sobom,
Odvedi me u beskonačnost
Čiji kraj nitko ne poznaje!
Post je objavljen 11.05.2007. u 13:30 sati.