Kada nam je župnik prvi put spomenuo put u Italiju, bili smo oduševljeni i s nestrpljenjem iščekivali dan polaska. Krenuli smo 10. travnja kasno navečer. U autobusu smo pjevali pričali i uzaludno pokušali zaspati dok nismo stigli u Padovu. Činilo se da nitko nije umoran i svi smo bili spremni za dan koji je usljedio.
bazilika sv. Leopolda Mandića
Posjetili smo baziliklu sv. Leopolda Mandića gdje smo slavili sv. Misu, crkvu sv. Justine i baziliku sv. Antuna Padovanskog gdje smo, razgledavši crkvu i multimedijalnu prezentaciju života i djela sv. Ante podosta naučili o njihovim životima. Nadam se da će nam svima bar ponešto ostati u sjećanju.
bazilika sv. Antuna Padovanskog
Nakon razgledavanja sakralnih objekata prošetali smo po Padovi i uputili se u mjesto pokraj Verone gdje je bio smješten hotel u koji smo odsjeli. Bilo je to malo mjesto na brdašcu u samom srcu prirode. Nedaleko od hotela posjetili smo prekrasnu crkvicu i samostan u sklopu Marijanskog svetišta Madonna della Corona. Izmolili smo krunicu i imali priliku razmisliti o svemu što smo vidjeli i naučili.
Madonna della Corona
Hotel Spiazzi pokraj Verone
Kako vrijeme brzo prolazi, nismo se ni snašli a već smo trebali na večeru i zasluženi odmor. Tu večer bi mogla kratko opisati kroz smijeh, veselje, pjesmu i druženje. Večer za pamćenje.
Sljedeći dan bio je prepun smijeha, zabave i adrenalina u zabavnom parku Gardaland. Iako iscrpljeni, umorni i neispavani, nismo se predavali, odlučili smo napustiti Italiju onako kako smo i došli.
Zabavni park Gardaland
Pjevali smo dok nas glasnice nisu izdale. Prošli smo sjever Italije, cijelu Sloveniju i pola Dalmacije ali isplatilo se. Svaki trenutak je bio trenutak za pamćenje i mislim da je ovaj put bio savršen spoj kulture, molitve i zabave. Svakome od nas će ostati u sjećenju kao jedno pozitivno iskustvo.
Zrinka Brajnoivić
Post je objavljen 09.05.2007. u 19:31 sati.