Prvo dobro pitanje, kakva je to država, pardon, ispravak DRŽAVA TESLE u kojoj u 21. stoljeću još je sasvim normalan nestanak struje?
Zašto mi nismo bogata država pa da u svsakoj ulici (Drenovci imaju samo 12 ulica!!!) ima po koji agregat pa da ga možeš uključiti za barem osnovne stvari! Primjerice...
Kako mi je danas započeo dan? U pola 10 ( za mene još rano jutro, prerano) me je mama budila svom silom da se ustanem i skuham joj kavu preko kod bake na štednjaku, jer nema struje! Jao majko mila... zašto, odmah se ustajem na lijevu nogu, nervozna, bez trunka koncentracije i sva izgubljena u vremenu i prostoru, ili kako se još kaže, kako čovjek izgleda kad izgubi kalendar... Skuham kavu, moraš u pekaru i u knjižnicu... best frendica mi se udaje u 7 mjesecu pa bih trebala pogledati naziv jedne pjesme... ma ne znaju što će svirati na izlasku iz crkve, a neka starije inteligentna i kulturno osvještena gospođa je bila na svadbi od mog komšije i njihova pjesma na izlasku je bila lijepa, po njenome. Posudili smo kazetu i premotavali taj dio stotinjak puta da čujemo pjesmu i sve što smo razumjeli je "ponosno stoji rodbina tvoja..." hm... da. U knjižnici ne možeš provjeriti ni koja kjniga postoji, bez struje naravno.
Knjižničarka Marina:"Je Mateja, oko pola dva treba doći (a bilo je pola 12) možeš čitati nešto pa čekati struju" "Ne, idem na kavu"
Prolazim pored freizerskog salona, Jasna isto sjedi na kauču, navratim do nje, žali mi se isto kako ništa ne može, dok joj struja ne dođe. "Mogu samo čovjeka škarama ošišati, ali ne mogu mu kosu isfenirati...."
Idem navratit na kavicu do frendice Željke, radi u kafiću "Kod Đoke" napaćenog, zovu ga napaćeni jer kad god ga pitaš kako je Đoko on samo "joj napaćeno, napaćeno."
I tu se odmah s vrata osramoti za cijeli dan. Ja ulazim a kod njih fino svjetlo upaljeno, lagana glazba svira, frižideri sa pićima drće, Željka kuca račun na kasi, a vidiš mene s vrata (a pun kafić radnika) "Željka kako se snalaziš bez struje?" (LOM u kafiću)
Željka:"Pa jel ne vidiš da ima struje?" (muk, bojica...) Pogledam lagano oko sebe da vidim hoće se opet nasmijati i vidim napaćenoga kako se drži za stomak i onda se prolom histeričnog smijeha kroz kafić... "Daj mi samo 2 deci mineralne...."
Jao... struja...
Post je objavljen 09.05.2007. u 13:42 sati.