Marketing
:):):)
Photo by: Brunhilda
SAN
Već sm pisala o tome kako su moji snovi vrlo intenzivni, česti, ponekad vrlo realni, smiješni, mučni, lijepi, ponekad čak i ostvareni, prilično utječu na moje raspoloženje i često ih dugo pamtim.
Volim snove gdje sanjam svoje prijatelje, neke smiješne i neobične situacije i još smiješnije i neobičnije prostore. Volim snove sa životinjama, ali ne volim kad sanjam da mi je Reta opala s balkona. E taj san mi je koma. Vjerovatno zato što uvijek kad dođe na balkon u mojoj sobi koji nema rešetkasti gelender, nego zidanu ogradu, popne se na to prednjim šapicama da može gledati na ulicu. Znatiželjna kokoš. I preslatka je kad tako stoji ali meni je uvijek panika da slulčajno ne poskoči i ne opadne. Čini mi se da se to ni ne može dogoditi jer ne bi mogla toliko skočiti iz tog položaja, ali opet mi je užas. I valjda zato sanjam da mi Reta pada s balkona, no nikad se ništa nije dogodilo strašno, uvijek bi se izvukla s ponekom ogrebotinom.
Ali jedan san koji sam sanjala pred neka tri tjedna mi je skroz super. Svaki put kad ga se sjetim uljepšam si dan.
Kao što rekoh volim snove sa životinjama, često ih sanjam i sanjam raznorazne životinje.
U ovom snu mjesto radnje nije stvarnim imenom definirano, ali je svakako uz more i ima neki mostić.
Na tom mostiću bilo je mnogo ljudi, čini mi se da su to bili sve neki moji znanci, sad nemam pojma tko su te face bile. Svi smo bili vrlo zabrinuti, mokri, umorni jer smo pazili da naša žirafa, koja ima neopisivi poriv skakati s mosta u more, ne skoči na glavu i ne ozlijedi ili nedajbože slomi vrat. To je bilo uzbuđenje u rangu nogometne utakmice, vike, cike, galame, iskre zabrinutosti frcale su na sve strane i mile riječi smirivanja žirafe prštale su iz naših usta.
Ali žirafa se nije dala. Veselo se smijala i još veselije skakala s mosta u more.
A ja sam se probudila s osmijehom na licu.
Post je objavljen 09.05.2007. u 09:55 sati.