1914. godine, na francuskom zapadnom frontu, od Engleskog kanala pa do švajcarskih Alpi, Božićna noć je bila potpuno mirna. Vojnički rovovi su se protezali do na nekih 70 km od Pariza. Rat je trajao tek 5 mjeseci a oko 800 hiljada ljudi je već bilo ubijeno ili ranjeno. Svaki vojnik se pitao da li će prvi dan Božića sa sobom donjeti još jednu rundu stradanja i ubijanja. Međutim, nešto čudno se dogodilo: britanski vojnici su istakli iz svojih rovova plakate na kojima je pisalo “Sretan Božić”, i uskoro su se začuli glasni povici i čestitke kako iz njemačkih, tako i britanskih rovova.
Negdje usred noći, vojnici su počeli izlaziti iz rovova, bez oružja, dok su oficiri obje strane bezuspješno pokušavali da spriječe njihove susrete negdje na sredini, na području “ničije zemlje”, gdje su se ovi upuštali u međusobnu konverzaciju, pa čak zajedno i pjevali neke pjesme. Vojnici obe zaraćene strane su međusobno izmjenjivali poklone – većinom slatkiše i cigare – i Božić je tako prošao mirno na velikom području fronta. Na jednom mjestu se čak odigrala i fudbalska utakmica između vojnika zaraćenih strana u kojoj su Britanci pobijedili Njemce sa 3-2.
Spontano zatišje se nastavilo i poslije Božića jer nakon što su se vratili natrag u rovove, vojnici nisu željeli više da pucaju jedni na druge. Nijedna strana nije željela prva da otvori vatru.
Na kraju, visoke komande obeju armija morale su zamijeniti trupe na toj liniji fronta jer je drugačije bilo nemoguce nastaviti rat a tada je proglašeno i da će se svaka “neformalna konverzacija” s neprijateljskim vojnicima smatrati izdajničkim aktom.
[Ova priča je svojevremeno bila objavljena u magazinu Parade, a prenjeo ju je i W. Bramley u svojoj knjizi the Gods of Eden.]
***
Dakle, na osnovu ovog događaja možemo vidjeti kako su vojnici, jednostavno, normalna ljudska bića koja su izmanipulisana od strane psihopata na vlasti, odnosno, patokratije, da ulaze u međusobne sukobe. Kada su ovi vojnici dobili priliku da se sastanu, i jedni i drugi su vidjeli da protiv sebe imaju ljude koji su isti kao i oni, koji imaju svoje porodice i koji nimalo ne liče na neke “krvožedne životinje”, kako se to obično “neprijatelji” predstavljaju svakom vojniku.
Međutim, patokratija ima efikasne ne metode za manipulaciju normalnih ljudi i to traje već vijekovima a trajaće sve dotle dok normalni ljudi ne povise nivo svoje svijesti do te mjere kad će spoznati činjenicu da među njima postoji ta manjina, koja nije veća od nekih 6%; individue bez savijesti sa opsesijom za kontrolom i vlašću nad drugim ljudskim bićima, koji samo fizički izgledaju kao ljudi, dok istovremeno nemaju ono što normalan čovjek podrazumijeva pod - dušom. I naravno, sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga, sve do tada, istorija ljudskog stradanja će se neprestano ponavljati.
Psihopate nemaju ljudskosti, nemaju ljudskih osjećanja a da tragikomedija bude veća, često obrazuju i tzv. “elitu”. Kao dobri glumci i manipulativni po svojoj suštini, daleko su prodorniji od normalnih ljudi u hijerarhijama ljudskog društva. Tako će nas takvi dijeliti a onda manipulisati u međusobne sukobe. Takvi će nam i komandovati, kad do tih sukoba dođe. Takvi će nam prijetiti i kađnjavati nas ukoliko mi svojom slobodnom voljom odbijemo da učestvujemo u njima. Dokle?! Pa, - sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga.
Rat se generalno može definisati kao: psiho-patološka aktivnost ljudskih bića.
[Ne postoji rat bez zvjerstva čovjeka nad čovjekom (osim možda u filmovima)].
S obzirom da prema nekim procjenama među ljudskom populacijom ne postoji više od nekih 6% psihopata, postavlja se pitanje kako je onda moguće da cijeli narodi ratuju jedni protiv drugih, tj. zašto se samo psihopate međusobno ne tuku?! Odgovor na to pitanje nalazimo u knjizi Politička Ponerologija, A. Lobačevskog: kada u nekoj državi zavlada patokratija, što je prilično čest slučaj, onda ta patološka manjina na neki način uspijeva da ‘inficira’ većinu normalnih ljudi svojim “psiho-patološkim materijalom”. Taj proces se naziva ‘transpersonalizacija’ (što je vjerovatno ljepši izraz za ‘psihopatizaciju’). Ta dinamika je lijepo opisana u navedenoj knjizi.
Tako, ako uzmemo za primjer Hitlerovu Njemačku, može se reći da je samo nakon nekoliko godina vladavine patokratije, većina njemačkog naroda bila ‘transpersonalizirana’ do te mjere da je poslušno slijedila Hitlera koji je bio klasični psihopata, odnosno, njemačku vladu koja je bila sačinjena od sličnih individua, procesom tzv. negativne selekcije. Tako su i aktivnosti koje bi se u nekom normalnom ljudskom društvu karakterisale kao zločin protiv čovječanstva, u Njemačkoj bivale pravdane ostvarivanjem životnih interesa njemačkog naroda. Nekolicina onih čija svijest, vjerovatno usljed prirodne otpornosti, nije bila ‘psihopatizirana’, dolazila je na udar ne samo patokratije nego i transpersonaliziranih individua iz svoje neposredne okoline, ukoliko su otvoreno pokazivali jedan ljudski i zdravorazumski način razmišljanja.
Kod psihopatije, nema – empatije. Tako, ni psihopatiziranom čovjeku a kamoli suštinskom psihopati, ne može pasti na pamet da je onaj kome on čini zlo na zahtjev svog vođe ili vlade, takođe ljudsko biće, niti on u većini slučajeva može zamisliti kako se onaj drugi osjeća. On će za svoje postupke UVIJEK imati opravdanje.
U mirnim vremenima i u društvima koja nisu pod direktnom vlašću patokratije, psihopate se uzdržavaju od otvorenog nasilja i drugih kriminalnih radnji, samo zbog mogućih zakonskih konsekvenci, dok za vrijeme rata, njima ruke postaju odriješene. [Ovdje moram napomenuti, da za razliku od klasičnih psihopata, tzv. “narcisi” ili osobe koje pate od narcisoidnog poremećaja ličnosti, nisu skloni nasilju prilikom ostvarenja svojih ciljeva i poriva (“sub-kriminalna psihopatija”), mada imaju većinu ostalih osobina koje su karakteristične za suštinske psihopate. Narcisoidi, će takođe, otvoreno podržavati patokratiju i aktivno učestvovati u patokratskom sistemu, ukoliko se on uspostavi].
Na Balkanu se dogodila slična stvar, gdje su individue sa psiho-patološkim mentalnim sklopom prvo stale na čelo nacionalističkih stranki i nacija, onda se okružili sličnim sebi i lojalnim individuama (‘negativna selekcija’), pa izvršili ‘psihopatizaciju’ naroda - a šta se kasnije dogodilo, to smo imali priliku vidjeti. Kad su sukobi otpočeli, čak su i psihopate koje su bile donedavno u zatvoru, u mnogo navrata zauzimale komandne pozicije u vojnim i paravojnim formacijama. Oni su prekonoći postajali hrabri rodoljubi, patriote na braniku svoje otadžbine i svog naroda. Njih su se bojali i njihovi saborci i pripadnici naroda kojeg su oni “branili,” u mnogim slučajevima čak više nego neprijateljska strana. Dakle, u slučaju izbijanja rata, psihopate koriste šansu, te zauzimaju i komandne pozicije u sklopu militarnih i paramilitarnih snaga. Iz rata obično izlaze sa bogatim “ratnim plijenom” ali i kao ratni zločinci, pa čak i “heroji”.
Fair-play u ratu ne postoji. On postoji samo u ratnim filmovima, gdje su domaćini, naravno, ti za koje se veže čast i poštenje. Transperosnalizovana individua će za svoje aktivno učešće u ratu uvijek imati “opravdanje” u skladu sa svojom nacionalnom i religijskom pripadnošću.
Naravno, neki će reći: “A šta ako je drugi narod psihopatiziran a naš nije, pa nas napadnu, kao u slučaju nacističke Njemačke”?!
Naravno, kad bi se takav slučaj teoretski dogodio, onda je odbrana jedino što se može preporučiti, međutim, on se teoretski teško može dogoditi, ukoliko je znanje o ovom ‘fenomenu’ dostupno čovječanstvu. Dakle, postoji i - preventiva. To znanje danas jeste dostupno ali nije rašireno, mada ‘neki’ čine sve što je u njihovoj moći da ga zataškaju. S druge strane, imamo još jedan problem:
SVAKI ČOVJEK JE TRANSPERSONALIZIRAN U MANJOJ ILI VEĆOJ MJERI, ČAK I U SLUČAJU KAD ŽIVI U DRŽAVI U KOJOJ NE VLADA KLASIČNA PATOKRATIJA!
KAKO?
Npr. i RELIGIJA je jedan od uzročnika transpersonalizacije (naravno, i neke ideologije mogu da imaju isti efekat, kao i raznorazni psihopatološki materijal koji se distribuira preko medija).
Da bih ovo predstavio, prvo ću morati navesti neke osnovne karakteristike psihopatije (prema Dr Robertu Hare-u):
1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su oslobodili sebe od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.
2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, ljubomora, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.
3. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.
4. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke # 4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.
5. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti; osvetoljubivost; hladnokrvnost i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.
6. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.
7. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.
8. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.
9. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.
10. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.
11. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.
Itd… itd…
Većina psihologa i psihijatara se slaže u tome da psihopate nemaju savjest. Oni su istovremeno opsjednuti nametanjem svojih stavova, mišljenja i deluzija drugima, kako bi ih kontrolisali. Često će se koristiti i nasiljem prilikom ostvarivanja svojih ciljeva i poriva.
***
Leviti, pripadnici svešteničke kaste palestinskog plemena Juda, iznjedrili su svoju Knjigu Zakona 458. godine p.n.e., u kojoj su ustoličili svoje plemensko božanstvo, Jehovu, kao jednog boga svih naroda a sebe su naravno proglasili njegovim miljenikom i ovozemaljskim predstavnikom. (Sudeći prema današnjem ponašanju cionista, koji su njihovi nasljednici, ne može se reći da im ne ide dobro u promociji Jehovinog plana i programa!?). Koliko znamo, kasnije je ovaj psiho-patološki materijal postao religija, te tako inficirao veliki dio čovječanstva i još uvijek se prenosi vertikalno i horizontalno širom planete.
Sada, vježbe radi, treba uzeti nešto iz Starog Zavjeta, recimo knjigu Jozue Nunova i procijeniti mentalni profil individue koja je tu predstavljena kao Jehova, uz pomoć ove gornje liste simptoma psihopatije. Ako je čovjek nepristrastan i objektivan, tj. nije već kontaminiran u stepenu koji ga sprečava da sprovede jednu razboritu psihičku analizu tog entiteta, neće mu trebati da pročita ni par pasusa, prije nego što prilično jasno zaključi da je navedena individua - mentalno bolesna. Dakle, klasičan primjer – psihopate!
Naravno, sličan je slucaj i sa ‘zelenom’, Allah-verzijom religije, kao i svim njenim drugim granama, grupama i podgrupama koje su danas zastupljene na ovoj planeti. Dakle, čovječanstvo je progutalo psihopatološki materijal koji se na neki način može nazvati jednim “preduslovnim-mentalnim-programom,” koji čini čovjeka prijemčivim i za psiho-patološki materijal iz drugih, ‘ovozemaljskih,’ izvora. Čovjek koji je žrtva jednog oblika manipulacije, podložan je i mnogim drugim oblicima manipulacije.
Usput, čovječanstvo se i podijelilo u skladu s tim ko je zaražen kojom verzijom psiho-patološkog materijala. Tako je došlo do ‘transpersonalizacije (psihopatizacije) normalnih ljudi i sada transpersonaliziran čovjek zazire od “onih drugih” i u takvom stanju ga je lako izmanipulisati da se uključi u sukob s “onim drugima”. (Da ne kažem, da nije u stanju vidjeti ni osnovne elemente objektivne realnosti.)
Na svjesnom ili podsvjesnom nivou, on rezonuje u smislu: “ako jedno božanstvo može imati takve i takve karakteristike, onda su one - normalne”.
E, pa - nisu! Za normalna ljudska bića, te karakteristike NISU normalne!
S tim u vezi, krajnje je vrijeme za dekontaminaciju vlastite svijesti od raznog psiho-patološkog materijala kojim su nas kontaminirali i koji se neprestano distribuira preko medijskih, religijskih, obrazovnih i drugih kanala.
Naravno, to važi za one koji to žele i za koje nije već kasno.
Post je objavljen 08.05.2007. u 13:32 sati.