Ima jedna knjiga...Zove se Plavi ponedjeljci. Napisao ju je Arnon Grunberg. I u toj knjizi ima jedan citat...tj. tamo to nije citat al kad ga ja tu napišem će bit...
Ugl. ovak ide... Svi su oni htjeli zaraditi puno novaca i postati slavni ili biti dobri vojnici ili dobre majke, a najviše od svega htjeli su vjerovati da i dalje vole one za kojima su nekad čeznuli i čije se slike nalaze na polici za knjige. Htjeli su da im i ja vjerujem.
Baš je dubokoumno to... i takoca... Ja sam malo u bedu jer sam sad našla neku čestitku koju sam dobila od jednog bivšeg za onaj tamo prošli rođendan i baš je lijepa...a ja sam sve sjebala...no, dobro... Nećemo o tome sad...
Kakti pišem monologe za dramsku al zapravo ne znam kaj bi pisala...
I takoca...sad iem gledat telku...pa ono...pozzam sve svoje... i Ljanicu (koju jaaaaakoooo vojim) i mog najnajnaj Andreja...i Ivončicu i Majicu i Dajanu i Tatjanu i Inesčicu (ak ovo čitaš fkt, fkt mi je žao za ono kaj si mi pričala...još sam u šoku...) i drugu Majicu... a...da...i curke iz Andrejovoh razreda...i cijeli Andrejov razred... i Oreškića koji ovo ne čita,al sam baš hepi da me pozvao na ročkas i tako....
Nadam se da nisam nikog zaboravila...
Idem ja dalje slušati 'I Could've Lied' od RHCP i pjakati...tj. ne...rekla sam da idem gledat telku...ma ne... ne znam ni sama...
Pusssssssssaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa svimaaaaaaaaaaa....
Post je objavljen 07.05.2007. u 20:47 sati.