I ovaj put je riječ o mladosti i studiranju…pa bi se prvo osvrnuo na neke komentare od prethodnog posta. Na primjedbu da generaliziram i da trpam sve pod isti koš, odgovaram time da ja ne govorim o pojedincima i njihovim sudbinama, nego o kompletnom sustavu tro, četvero ili petero godišnjeg studija koji se oduži za dodatnih nekoliko godina, govorim o današnjem sustavu studiranja bez jasne svrhovitosti, sa puno pukog teoretiziranja. Osim toga i odnos društva prema studiranju je poprilično generaliziran. Naglašava se samo da je bitno studirati, kao svrha samom sebi, a ne govori se ništa o posljedicama, ne preispituje se način studiranja, kako smanjiti teoriju i povećati praktičnost, kako smanjiti prosječnu duljinu studiranja, jeli moguće studije svesti na jedno-godišnje tečajeve, jeli cijena ovakvog sustava, gdje se mladog čovjeka praktički stavlja izvan stroja na nekoliko godina, ipak malo previsoka, dali se sustav srednjoškolskog obrazovanja može bolje iskoristit za stjecanje konkretnih vještina i znanja,…? Studiranje nije zasebna cjelina za sebe…sve ovo o čemu pričamo na ovoj stranici se prožima…i studiranje je samo još jedan kotačić koji se u ovoj formi kakvoj se provodi, odlično uklapa u sve ostale aspekte našeg konzumerističkog neo-liberalnog društva.
Neki se u komentarima pravdaju da to što oni studiraju, da ih to zanima… e pa super … i mene zanima puno stvari… ali to ne znači da time doprinosim ozdravljenju našeg društva…tj. to ne znači da automatski zato-što-me-nešto-zanima da to postaje i korisno! I naposljetku, to kako će se konkretni student-pojedinac odnosit prema svojem gradivu i dalje ne može promijeniti opipljivu činjenicu da je za to morao dati svoju mladost…na što ću se u ovom postu osvrnuti.
Kažu da je mladost = ludost, jedna je od opće prihvaćenih krilatica rasprostranjena među našim pukom. Dok se slažem da za mlađe od 20 to još može imati smisla, ali oni sa 20+ ipak bi trebali početi zrelije razmišljati. Mislim da čovjek najviše elana ima u svojim ranim 20im godinama, kasnije ili previše zna, ili previše razmišlja ili je previše iskusan…Ljudi su danas iz nekog razlogu u uvjerenju da se mladost može produžiti studiranjem….tvrdim da nije tako…tvrdim da se mladost studiranjem može izgubiti i ovaj post je o tome. Da, studiranjem mladi čovjek svoje najbolje godine – godine kada ima najviše elana, potroši na beskorisnost…tj. studiranje kao što sam objasnio u prošlom postu. Vidite, studiranje mi je također na piku u mojim antiglobalizacijskim razmišljanjima – tvrdim da studiranje u ovom obliku, potiče mladog čovjeka na bijeg iz realnosti u fantaziju – fantaziranju o karijeri «eh, jednog dana kad završim faks», fantaziranju o statusnim simbolima, fantaziranju o ljubavi bez obaveza, fantaziranju o lagodnom životu…Jeli to taj «način razmišljanja» o kojem čitam u komentarima prethodnog posta? Jeli ikakav način razmišljanja može opravdati mladost-provedenu-u-lutanju…?
Pitam vas: dali je dobro da čovjek provede svoje najbolje godine u sanjarenju? Ili je bolje da ju provede u realnosti: naučiti raditi, stvarati svojim rukama, naučiti živjeti u skromnosti, obavezati se za doživotnu ljubav, veseliti se malim stvarima,…i sve to u sadašnjosti u realnosti, sad i ovdje kada je mlad i pun elana. Da ljudi moji, tvrdim vam da je cijeli sistem «nema dobrog posla ako nemaš faks» – «zato odi nekoliko godina studirat» - «tada pak možeš biti menedžer/poslovođa» potaknuo nas mlade na fantaziranje i bježanje od odgovornosti. Nebih htio biti toliko radikalan i reći da studiranje treba potpuno ukinuti, jer vjerujem u bolju organizaciju studija, te vjerujem da u zdravom društvu kakvom težim, studiranje gubi na značaju…o tome će biti malo riječi slijedeći put.
Post je objavljen 07.05.2007. u 19:49 sati.