evo mene...stigla sam od doma...vikend je bio super...
napokon sam većinu vremena provela u kući s mamom i baš mi je godilo....
kući sam putovala s jednom frendicom kojoj je mama umrla nekih pola godine poslije moga tate...
bila je kiša i neko sumorno vrijeme i cijeli put smo pričali o njima...sve me je to nekako podsjetilo na sve što se dogodilo...shvaćam koliko sam stvari postisnula....onih koje želim zaboraviti....tako da sam kući došla i tužna...tako sam htjela sresti tatu...inače kad mi tako bude odem na groblje i budem s njim,ali padala je kiša pa nisam mogla...zato sam jučer jedva dočekala malo sunca da odem do njega...imam svoj ritual kad dođem tamo...kad dolazim i odlazim obavezno pokucam po spomeniku da zna da sam mu stigla...onda sjednem i u mislima mu kažem sve što me muči...ili samo sjedim...u tišini....on i ja...bude mi lakše...
cijeli petak sam provela s mamom...čak nisam ni otišla do placa što je moj i njezin ritual petkom...nisam imala volje...tad je u gradu najviše ljudi i nije mi se dalo sve pozdravljati, pojašnjavati kad sam stigla, kad odlazim, obećavati kave na koje ne želim otići....željela sam svoj mir i ovo je prvi put unatrag zadnjih godinu dana da sam si ga i priuštila....
i ne bi bila izašla nigdje da me nije zvao bratić....on je u subotu ujutro putovao za Zg na vikend jer mu se seka zaručivala i trebala imati roćkas istodobno ( btw jedan od razloga zbog kojih sam došla doma je taj jer nisam htjela tome prisustvovati, nije ništa osobno, nego ne volim te ceremonije) pa me je zvao da izađemo vanka da se vidimo bar tu večer...to je bilo nekih 22 sata i ja sam čistila sobu i nisam bila baš neke volje....bilo mi je krivo da ga stalno odbijem kad me pozove da nekuda izađem jer je ispalo da ga izbjegavam pa sam izašla i to u 00: 30....on i "prijatelj" su bili u jednom bircu u kojem sam ja provela podosta svojih pijanki i lijepih trenutaka sa svojim frendovima, a to je ujedno bila predzadnja noć da je radio ipak sam morala doći...srce nije dalo drugačije...za dobra stara vremena...
tamo je bila ludnica....živa glazba....mrak....naravno tamo je bila i "ona" i "prijatelj " još taktizira da ju osvoji...stvarno se trudi, a meni je bilo čudno što se ona toliko dvoumi...naravno saznala sam...
naime ona je zaljubljena u jednog tipa koji živi vani, a moj je malo dalji susjed....on je znao doći preko ljeta i za praznike, kako je to već običaj tim našim iseljenicima...zanimljivo je da smo on i ja bili jedo drugom "simpatije " u to vrijeme...zanaimljivo je i to da je moj best frend bio s njom....naime, brzo su prekinuli...istina, on je tad bio zaljubljen u mene, ali kad sam ga neodavno pitala što je bio razlog da ju je ostavio na odgovor sam vrišlala od smijega...uzmite u obzir da je moj frend pomalo komičan, pomalo ironičan i svega pomalo, na pogled smiješan lik....lijepo mi je odgovorio : kad mi je zagurala on jezik, morao sam ju ostaviti...bojao sam se da će me ugušiti slijedećim pusom....koma...ali to je moj frend...
i sad smo zapeli na "prijatelju"... cijelo sam vrijeme razmišljala o toj nekoj osveti i shvatila da ja to zapravo ne želim ....nemam neke osjećaje prema njemu i takvo što, dapače drago mi je da imam takvog prijatelja jer je drag i ok dečko...čak sam mu opet pomagala da ovu napravi ljubomornom....a što ću od njega...on i ja imamo tu neku svoju ludu taktiku koja ili će dovesti do propasti ili ne zanm čega, ali imam osjećaj da neće dobro završiti....no ja sam ga lijepo upozorila da ne bi ispalo da me za nešto krivi na kraju..tako sam odustala od te osvete jer nema smisla osvećivati se osobi koja ti je iznad svega draga, a i ne želim se loše osjećati...želim biti dobra i dobro činiti....ne imati onaj šugavi osjećaj u sebi....sad sam baš smirena...
jedino što je problem u toj svoj priči što ja na taj način neću sebi naći nikoga jer svi misle da smo skupa...bem mu čep cijela me obitelj proganja zbog njega jer smo u bti stalno nekako skupa....u vani, kod mene, na kavi...braća i mama su ga već shvatili kao zeta...njemu je to simpatično, ali ja slutim da će tu biti puno razočarenja...no bilo mi je glupo da ga ne pozovem na ručak i da se ne družimo kad smo već do sada tako funkcioniralo...dobro malo pretjerujemo subotom sa svojom taktikom....ne znam...kažem ne slutim na dobro...
u subotu smo bili kod mog bratića u bircu..on je sad sve ponovio light showom i novom muzikom...mrak je...bilo je puno....kasnije smo otišli do tog birca kojem je ujedno bila zadnja večer da radi i naravno na je bila tamo...ja nisam pila jer se držim prehrane po dijeti i cijelu sam večer bila na mineralnoj...vozila sam njegov auto...sam je rekao da sam prva žena koja je vozila njegov auto..hm...imala sam visoke pete, a njegov auto mi je koma jer s obzirom na to da sam navikla voziti džip, njegov mali auto mi nikako nije pristajao...ali priznati moram da mi je imponiralo to što mi je ipak prepustio volan...
no tamo je on naravno ugledao nju...ma ja nju ne kužim...ona nejga malo bi malo ne bi...isprva je to bilo slatko sad je već dosadno..oni su u petak nakon što sam ja otišla doma ostali skupa...malo su se mazili, ajmo reći da je to bila polubrijačina....
ona govori da bi još sačekala dok ne proba nešto konkretno s njim, a onda ga saziva pa odbija...ma koja glupost..rekao mi je da misli da je ona ljubomorna na mene....ja sam rekla neka onda pripazi s ovim našim taktikama jer ne bi željela biti razlog nečije svađe...bilo bi mi žao da ga izvoza kao budalu...
mislim da je on uvjeren da ja nešto ipak prema njemu osjećam mada sam mu probala dati do znanja da to nije tako...
no i on je meni pomogao u nekim stvarima..prava "moj tajni brijač" me vido s njim....o izrazu lica ne moram ni govoriti....ja sam samo onako krajičkom oka gledala reakciju...šteta jer on me više neće nikada imati....
druga: primjetila sam da me promatrao jedan dečko kojeg sam ja davno zamijetila, ali nisam poduzela ništa konkretno...naravno do nejga je došla obavijest da mi je zanimljiv, ali na tome je ostalo...sve dok nisam u subotu otišla do šanka po cugu...tamo je bio on...pogledao me ravno u oči, osmijehnuo se i pozdravio...bilo mi je srce na mjestu...eto koliko pogled može biti značajan...vidjeti ćemo u budućnosti koliko smo postigli...
nedjelja je prošla uobičajno, smireno....ručak, kavica u gradu...išla sam posjetiti baku i djeda i prabaku koja je neodavno operirana...stvarno juobožavam...ima 94 godine, a izdržala je 2 operacije u zadnjih 3 godine...oporavlja se dobro mada joj je želja umrijeti jer otkad je pradjed prije 2 godine umro, kaže nema smisla živjeti...ja ipak volim da diše i bila mi je čast poznavati nju i pradjeda jer su to bili ljudi koji su mi zapravo zamijenili pravu baku i djeda...oni su proveli pola života vani i nisam ih često viđala tako da sam s njima i manje vezana, za razliku od ovih...obožavala sam provoditi vrijeme kod njih...sjedila bi s njima pragu sa šnjitom kruha i pršuta u rukama slučajući priče koje sam u školi učila kao povijesne...ili o davno izgubljenim običajima moga kraja...onima koje sad dođem vidjeti u muzej...oni su živjeli na taj način...možda od tuda potječe moja ljubav prema povijesti, običajima, kulturnim znamenitostima...nekad se osjećam da sam u prošlom životu bila zaljubljenik u te stvari jer kad vidim nešto antikno oduševim se...
svakako ću jedan post posvetiti tim pričama iz njihove mladosti...
no da sad dođem na ono bitno...o mom cilju...stvarno sam zadovoljna ovim načinom prehrane...mama se isto uključila ovih dana samnom...kuhale smo baš sve po programu..super se osjećam, imam jaku volju i ovaj put nema odustajanja...znam da sma rekla da ću se vagati danas i javiti rezultat, ali ipak sam odlučila to učiniti nakon 29 dana tj poslije onoga vodenog dana...pozitivno je to što već po trapericama vidim promjene...sutra je voćni dan...prvih par puta bilo mi je malo teško izdržati, ali sad uopće nije neki bed...no idem sad raspakirati stvari...čeka me narednih 10 dana u ZG....
Post je objavljen 07.05.2007. u 10:44 sati.