Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/neonmozart

Marketing

Silovanje na daljinu - u praksi

Davno prije, skoro godinu... sam pisao o tome što bi bilo ukoliko dođe do neke vrste online silovanja. I da li je to uopće moguće? Ja sam u priči uzeo u obzir ona odjelca koja kupuju bogatunska djeca i nanite. No izgleda da su pronašli i druge načine.

Prije mjesec dana u Belgiji netko je prijavio online silovanje u igri Second life. I policija je počela to istraživati. Priču su prenijela dva online časopisa DeMorgen i HLN.

Kako je to bilo u Travnju, mnogi su pomislili da je to neka prvoaprilska šala, no policija nije porekla navode iz članaka. I tada je nastala zbrka u online zajednicama. Pogotovo u onoj centriranoj oko Second life-a.
Kako je uopće moguće nekoga silovati u toj igri? Sama igra po sebi ne dopušta takve interakcije, jer bilo kakav seksualni čin mora biti prihvaćen od obje osobe koje igraju. No postoje neki dodaci koje su napravili neki od igrača i prodaju ih ostalima. Tu nastaje diskusija. Naime čak i ti dodaci (za neke nasilnije verzije seksa, uglavnom korištenih od strane Furija) po definiciji mogu raditi samo ukoliko obje osobe pristanu. Zbog toga je legalno teško utvrditi što je u stvari „virtualno silovanje“.

No s druge strane mnogi zakoni zabranjuju pokazivanje bilo kakvog materijala sa seksualnim sadržajem djeci, koja u stvari sama klikne stranice sa takvim sadržajem i u neku ruku daje svoj pristanak. No djecu se smatra nedovoljno zrelom i razumnom da bi sami mogli odlučiti što je za njih dobro a što ne, i stoga zakoni koji ograničavaju i kontroliraju pornografiju na Internetu uvijek krive one koji nude sadržaj ukoliko dođe u doticaj sa djecom. Ili pak roditelje ili već neke pedofile koji su lažno predstavljajući se naveli djecu na takve aktivnosti.

No zašto ne bi bilo moguće i odraslu osobu nagovoriti na nešto što se kasnije može pokazati kao izuzetno nasilan seksualni pristup na koji ta osoba nije originalno pristala? Pa ima jako dobrih trgovaca na svijetu koji su izuzetno spretni s riječima i s prodavanje muda pod bubrege. Osim toga moguće je uz vrlo dobro skriptirane dodatke u igri (vodoo dolls) i s dobrim socijalnim inženjeringom dovesti osobu u situaciju gdje djelomično gubi kontrolu nad svojim avatarom (likom u igri).

The most famous case of involving a voodoo doll took place in LamdaMOO, and was brilliantly covered by Julian Dibble. The Dibble piece is well worth reading in its entirety, but in sum, a voodoo doll was employed by one user to make it appear that several other users’ avatars were participating in explicit, violent sexual acts in an extremely public part of the environment.

Voodoo doll-type objects exist in modern virtual worlds too. In Second Life, for example, scripted collars that allow one user to take control of another user’s avatar are regularly used by the BDSM crowd in purely consensual online relationships and encounters. The code that makes these devices work, however, could be built into anything from a teacup to a tennis bracelet. And in theory, at least, these objects could then be given to an unsuspecting avatar as virtual roofies.




Trenutno još traje legalna zbrka jer zakonski nije moguće silovanje bez fizičkog kontakta, dok se opet s druge strane prema djeci seksualnim napadom smatra i pokazivanjem slika tom djetetu.

Ova akcija policije u Belgiji sigurno je pokrenula neke stvari koji bi mogli dovesti do definiranih zakona za takve situacije. A biti će potrebni. Jer ako se pojavila samo jedna takva optužba, pitanje je koliko je seksualnih napada već bilo u igri koji nisu nigdje evidentirani jer su ili gledani kao pristanak obiju osoba ili su prešućeni od strane žrtve.


Post je objavljen 06.05.2007. u 16:49 sati.