konacno uzivam u proljecu kao i pticice i pcelice (you know what I mean ).
konacno, jer nakon Uvijekpristunog mi je bilo nemoguce naci nekoga tko ce mi toliko odgovarati i tko ce ga u potpunosti zasjeniti. vec sam zasla u fazu kad sam dobro organizirala tu prazninu u intimnom zivotu ambicioznim projektima i putovanjima, i kad sam se imunizirala na samocu i samovanje i prihvatila to kad nacin ziovta, a ne kao tragediju.
onda mi je sudbina jos jednom pokazala da sam u krivu. i dovela mi nekog novog u zivot.
on je to sto zelim od muskarca.
i uzivam.
i ucim. sta je to suzivot (ne, ne zivimo zajedno, ali trebam se nauciti na nekog novog tko ispunjava ranije navedenu prazninu) i kako bih mozda trebala odbaciti neke, ne sve, stereotipove o muskarcima. ucim sebe i o sebi. ucim i o njemu. a on me svaki put iznova iznenadi. ugodno. sto je meni zacudjujuce jer sam navikla i otupila na neugodna iznenadjenja u emotivnom zivotu.
zivot je nevjerojatan, samo ga treba zivjeti.
'cause you're my fellow, my guy...
Post je objavljen 06.05.2007. u 16:11 sati.