Evo i mene...
Napisat ću novi postek...
Sva sam nikakva...
Skroz sam u bedu...
I to sve zbog osobe koja to ne zaslužuje...
Nadala sam se...
Ali tek sad vidim da sam se uzalud nadala...
Previše sam očekivala...
Mislila sam da ju znam...
Ali tek sad vidim da sam se grdno prevarila...
Previše sam se razočaralu u tu osobu...
Neznam dal ću joj moć više vjerovat...
Živim od danas do sutra...
Niš mi se neda...
Trebala bih učit...
Ali mi se po dobrom starom običaju neda...
Evo još za kraj dvije pjesme...
NEMA ME
Ja ne živim tu...
To nije moj dom...
Nije moja ulica...
Ja ne živim u ovom gradu...
Samo sam putnik...
Izgubljene duše i slomljenih krila...
Ja ne živim sada...
Ovo nije moj svijet...
Nije moj svemir...
Samo sam nepoznati prolaznik...
Promatrač prolaznosti života...
Utopljene u magli fantazije...
Ja ne živim tu...
I nema me...
TEBI
Skitam noćima i tražim...
nekog sličnog sebi...
bez sjaja u očima...
Tražim prijatelja koji...
razumije moje jade...
negog tko voli kao ja...
tko luta mračnim ulicama...
tražeći malo svjetla bez nade...
Tražim nekog tko je...
izgubio svaki smisao...
svaku nadu da će...
pronaći ono što želi...
Tražim nekog...
tko kao ja pati...
nekog tko može mene...
i moju bol shvatiti...
Post je objavljen 05.05.2007. u 19:26 sati.