Ponovno spremanje kofera i teglenje istog do autobusnog kolodvora Puduraya. Između hotela i kolodvora nema puno, ali vani je od ranog jutra vruće, a i s koferom koji postaje iz dana u dan sve teži i teži postaje teško manevrirati kroz štandove indijske četvrti. Nikako da se naučim da ne kupujem toliko suvenira!
Puduraya je poput jedne velike košnice u kojoj je 40°C. Bez zajebancije. U prizemlju se nalaze šalteri prijevozničkih kompanija, u podrumu su peroni, a iznad cijelog kolodvora uzdiže se neboder u kojem je hotel Puduraya s 3 zvijezdice. Svi negdje jure, svi se guraju... Nalazim šalter prijevoznika Transnasional, najvećeg u Maleziji i sa zavidnom mrežom destinacija, te odmah uskačem u autobus za Melaku. Otprilike svakih sat vremena ide jedan. Cijena sitnica - 9 ringita, a vožnja traje oko dva i pol sata. Autobus je pristojan (iako sam ovaj put bio pripremljen i za neku krntiju) i nastavljam svoju pustolovinu prema jugu Malezije.
Melaka, smještena u Melačkom tjesnacu, nasuprot indonezijske Sumatre, uvijek je bila važna točka trgovine između Istoka i Zapada, Azije i Europe, posebice trgovine začina. Kroz stoljeća mnoge su sile htjele imati Melaku u svojim rukama: Kinezi, Arapi, Portugalci, Nizozemci, Englezi... Mnogo se ratova vodilo zbog Melake i začina. Stoga je danas Melaka mješavina najrazličitijih kultura što se može vidjeti u arhitekturi, hrani, stanovništvu... Danas je Melaka grad s cca 650,000 stanovnika i ponos Malezije.
Autobusni kolodvor u Melaki posve je druga slika od onog u Kuala Lumpuru. Moderan, prostran, čist i - klimatiziran. Jedina je zamjerka što je smješten u predgrađu predgrađa ovog grada. Ali brzo nalazim gradski autobus i za 1 ringit i dvadesetak minuta kasnije već sam pred hostelom. Kancil Guesthouse je moj odabir u Melaki. Još sam ranije malo istražio ponudu smještaja u Melaki i ovaj je hostel imao dobre preporuke. A i to da se nalazi 15 minuta pješice od povijesnog centra grada nije za zanemariti. I naravno cijena - 18 ringita. Zanemarit ću činjenicu da je soba nevjerovatno mala (ovakvu malu još nisam nigdje vidio), pravi sobičak, zidovi su kartonski, ali barem je tu ventilator pa ne bi trebalo biti prevruće. Hostel ima i dražestan mali vrt s jezercem, a uokolo su postavljene stolice i stolovi pa se možeš i malo odmoriti na zraku. Jedini problem navečer su komarci pa se ubrzo povlačim u svoj sobičak.
Post je objavljen 08.01.2007. u 23:17 sati.