Marketing
DOBA JAGODA I MEME
U danšnji dan sam lijeno i pospano koraknula sa šalicom čaja u ruci! Naišla sam na neki aromatizirani zeleni čaj s okusom mente... Kako sam obečala Tedici, stavljam i slikicu. Ima ih i s drugim aromama (naranča, limun, jabuka, jasmin...), ali sam privržena menti.
Doduše, nedavno sam pila zeleni čaj s aromom jagode... samo sam zaboravila domačicu pitati gdje ga je kupila. Pokazala mi je ljubazno i ambalažu, i čaj drugog okusa, ali nisam zapisala i isparilo je!!! Kad je sljedeći put čujem moram je zamoliti da mi kaže ponovo o kojem se čaju radi.
Počelo je mirisno, crveno, slasno doba jagoda. Oboževam ih! Same, sa šećerom, sa šlagom, u kolaču, na kolaču, u frapeu, u parfeu (recept slijedi...)! Uvijet je samo jedan - da su u pitanju prave, prirodne jagode. Dakle, ne volim čokoladu s jagodama, napolitanke s kremom od jagoda, puding od jagoda... no, da, sladoled može proći. Čak i omiljenu tortu, koja se po izvornom receptu radi od malina, radim s jagodama. U nju ide krema koja liči na parfe od jagoda jer je na bazi želatine i šlaga... Kao što rekoh, recept slijedi, ali tek u nedjelju!
Prozvana sam! Tedy mi je uvaljuškala zadatak s 5 najdražih pisaca. Tu sam jako prizemnih poimanja, pa mi tu nikako ne spadaju Prouste, Goethe, Tolstoj, Dostojevski... pa čak ni Krleža. Čitanje smatram izuzetno opuštajučom radnjom, pa tako ne volim teško i zamorno štivo. No, niti preplitko (žuta štampa)!!! Volim pročitati i koji dobar strip, no to je umjetnost za sebe...
Moje uzdanice, svakako, predvodi Ivan Kušan. To je bio pisac čija sam djela progutala redom i to više puta. Čak sam pred ljeto ili dva dječici na moru čitala "Lažeš Melita" pred spavanje. Bio je to uvod u putovanja svijetom (stvarnim i fiktivnim) s knjigom u ruci, na petoj grani trešnje u dvorištu mojih roditelja.
Slijedi ga August Šenoa. Makar sam oduvijek imala averziju od čitanja "pod moraš", "Zlatarovo zlato" mi je bila najdraža lektira. No, to nije bilo sve! Negdje 1988. su u Večernjaku izlazila pisma koja je pisao svojoj Slavici i to na onom arhaičnom jeziku, a najmiliji dio mi je:
"...Mnogo ti neću pisat, dušo moja,
velika žalost ima malo suzah,
velika radost malo riečih,
pa da se silim pisat,
šta bi moglo drugoga
iz mojega pera teći,
neg ona rieč,
što ti ju rekoh pred Bogom,
pod vedrim nebom,
da te ljubim,
stoputah,
tisućputah ljubim,
mili anđele moj!..."
Pa ti ostani hladan, onako osjetljiv, u pubertetu, zaljubljen do ušiju...
M.J.Zagorku sam počela čitati relativno kasno. Pod kraj srednje škole! Nikako me nije privlačila "Grička vještica" pa sam kao prvu pročitala "Kći Lotršćaka". Pročitala sam je u jednoj noći!!! Kroz noć sam par puta odlagala knjigu, ali nisam mogla zaspati, pa bih je ponovo uzimala u ruku. Ujutro sam ustala, napravila si kakao i pročitala do kraja. Uslijedio je odmah i "Vitez Slavonske ravni"... "Vješticu" sam pročitala samo 1. dio i Nera je zauvijek ostala u sjeni Manduše i Stanke.
Ubijala sam se i u romanima Agathe Christie. Krimići su mi oduvijek bili draži od ljubića...
...dok se nisam navukla na nju...Jane Austen! Taj način komunikacije onog doba me fascinirao. Od načina na koji su pisali pisma, do vještine da se "u rukavicama" beskrajno izvrijeđaju, a da zvuči jako pristojno! Ja to ne znam. Ja sve šakom u glavu, pa kaj bude... ili prešutim, pa se poslije grizem! Tako se svi mi divimo tuđim vještinama koje su nama nepoznate. Imam i svoje primjerke da su mi pri ruci kad poželim otputovati u svijet u kojem se moralo skrivati osjećaje, kad je život bio puno sporiji i kad se udavalo za dvostruko stariju gospodu iz ekonomskih, a ne emotivnih razloga!
Nema tu I.B.Mažuranić koja je svojim pričama hranila maštu generacijama. Nema tu ni Antonie de Saint Exupéry-evog "Malog princa" koji se mijenja sa svakim čitanjem zbog promjenjene vizure s koje gledaš na priču. Nema tu još mnogih, ali ideja i je da se izdvoji 5!
Mislila sam da mogu ko od šale nabrojiti i 5 najmržih, ali sam shvatila da nikog ne mrzim. Umjetnost, pa tako i književnost možeš voljeti ili ne, više ili manje... ali svi zaslužuju poštovanje.
Možda ja i nisam neki literaran tip, ali cijenim lijepo i kulturno izražavanje, mada su moje profesorice mojim zadačnicama redovito priljepile 3 (dobar). Možda, konačno, nisu ni čitale... to je bila moja ocjena i njihovo sasvim subjektivno mišljenje!
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:20 sati.