Marketing
mayday, mayday, mayday...
Danas sam dobila mail o jezivom statusu hrtova u zemljama gdje ih se koristi za trke ili lov. Zaista strašno.
Prije svega želim napomenuti kako držim da postoji puno kampanja organizirianih za pomoć životinjama, dok se na pomoć nesposobnima naše vrste, a u usporedbi sa životinjama, gotovo ni ne misli.
Dovoljno snažan argument za podupiranje teze kako nas zaista nije briga za bližnjega svoga. Ali kako smo stvoreni sa udahnutom sviješću i savješću, potreba nekoga zbrinjavanti, maziti, općenito pokazivati mu ljubav, a da se ne radi nužno o ljubavničkom odnosu, nešto je što po naravi većina
nas ne može izbjeći. Pa umjesto pogladiti dijete koje nije naše, poljubiti "prijatelja" na susretu, prolazniku udijeliti osmijeh "bez opravdanja", radije ćemo sve navedeno usmjeriti prema životinjama jer "njihova je ljubav bezuvjetna", za razliku od naše koja uvijek traži naknadu za utrošeno...
Nije ovo prodika, jer vjerojatno ni sama nisam ništa bolja...
I nije ovo anti-žitvotinje propaganda. Čak što više, pomoći treba i i tim jadnim životinjama koje su rezultat onih naše vrste kojima život vjerojatno više ni u kojem obliku ne predstavlja emocionalni poticaj.
Ni ne htijući, vraćam se iskonskom: voljeti sebe, pretpostavlja mogućnost voljenja bližnjega. Znači, opet sam negdje na početku: volimo li doista sebe kakvi jesmo?
Vjerojatno nedovoljno.
Post je objavljen 03.05.2007. u 09:08 sati.