Neke stvari su jednostavno suđene.
Neke ipak za sobom ostavljaju vječno pitanje.
A nekima je pak ipak konačni odgovor ne znam koliko se god mi trudili da smislimo nešto normalno.
Stoga nam dolazi onaj povratni zašto.
Neke stvari nikad nisam uzimala k srcu. Voljela ih ili ne, nisam dala da mi se miješaju u moja mišljenja i emocije ma kakve te stvari bile. No negdje jednostavno ta se ravnoteža poremeti i negdje nastane kratki spoj.
Kao sad.
Meni.
Otkako sam ovo često bolesna nešto nikako nije na svom mjestu. Postala sam senilna i često mijenjam raspoloženja. Tren sam sretna, tren sam tužna, tren mi je muka, a na tren sam tako flegma u vezi svega.
Tako ja ne volim Hrvatsku. Toliko sam puta to već ponovila da i ptice na grani to znaju. A opet se nađe ono jebeno zašto? Zašto? Zato!! Moram li još koji milijun puta ponoviti cijelu priču zašto je ne volim?? Moram li iako to traje duuugo? Ne. Zato radije koristim ono već spomenuto ne znam.
Onda sam odlučila ići na koncert od Thompsona. Tradicija mi je ići na to mjesto u Sisku svake godine na koncert tko god bio. A ove godine pao je baš on. Najveći domoljub pitamo li mene. Kao i uvijek, nisam mislila uzimati k srcu sve ono što vidim; a očekivala sam što ću vidit. I očekivala sam da će mi kopat oči.
A zašto mi je onda bilo tako teško kad je on izašao na pozornicu i kad su svi digli Hrvatske zastave i pjevali o Hrvatskoj? Zašto mi je toliko kopalo oči da nisam mogla podnijeti? Zašto ako je to ono što sam očekivala?
Bolest. Promjene raspoloženja.
K vragu i to.
Na polasku na koncert bila sam tako sretna; dok smo čekali Thompsona bilo mi je tolko muka da sam se htjela zbljuvat. A kad je on izašao i kad je sve to bilo nisam na nogama mogla stajat od tuge, bijesa, nemoći pored tih budala koji su ludi za njim. I morala sam otići dalje od pozornice i dalje od tih frikova koji ga vole. Bilo je preteško samo stajati i durati to. Morala sam prošetati i udahnuti svježeg kisika daleko od pogleda na njega.
A mislila sam ne uzimati ga k srcu.
No, kao što kažem, mnogi ne razumiju da ne volim Hrvatsku. Mislite li vi da ja ne bi bila sretnija da ju volim? Da ne bi i meni i onima oko mene bilo lakše? I mislite da je to u mojoj moći. Ali nije. U čijoj je? Ne znam.
I za one koji još ne znaju i ne razumiju kako se ja osjećam:
Fuck you all, I don't care.
I da kažem, koliko mi god fenomenalan dan prije s Dorom bio, toliko je ovaj s Thompsonom bio loš.
Post je objavljen 02.05.2007. u 20:21 sati.