Marketing
Tour de Istra ili ti kako smo 4 dana bili u Rovinju
Trebao je bit pravi Tour de Istra, al kako to već obično bude, početni plan je tijekom nekoliko dana poprilično mutirao i postao sasvim drugačiji.
Tako je tour de istra postao dour de rovinj i malo Limskog kanala:)
Mutacija ili ne, sve se posložilo baš kako je trebalo.
U petak sam isčekivala Steffena skeptična prema vremenu njegova dolaska. Društvo mi je radila novopečena mama Sandra koju je ja mislim i više nego zabavila Jelenina i moja sumanutost kad je u pitanju broj cipela koje je nužno ponijeti sa sobom na 4vero dnevni put.
Nakon brojnih redukcija ja sam završila sa:
- crne cipelice za van na finjaka
- starke za van na ne finjaka
- new balansice za hodanje ako nije baš vruće
- tevice za hodanje ako je baš vruće
- mučeničke male penjačice ako sam faca
- stare razvaljene penjačice za slučaj da nisam faca (ostale neupotrebljene;) )
- šlapice za po doma
Mislim da sam super to na kraju reducirala šta je da je..
Inače u početnoj varijanti nas je trebalo biti 4 (Darija, Jele, Steff i ja), al javila mi se Tihana, koju sam nedavno upoznala preko Roberta i koja je sa robijem, Capekom i samnom jednom bila na kavi, i da bi ona išla u rovinj penjat, i da bi njen dečko došo iz graca uz rovinj penjat i da bi njihovi prijatelji išli u rovinj penjat. Tako nas je na kraju sa naša 2 auta išlo 6, a dokapalo ih je još 10ak!
Upravo ta kritična gomila veselih ljudi bila je glavni razlog (ni slučajno naše ljenilo) da smo se skoncentrirali na samo 2 lokacije za ta 4 dana-
Nego, da se ja vratim na stvar- stigo je dakle Štef (čak ne ni kasno, već oko ponoći!!), a ujutro smo pokupili Dariju krenuli putem prema..Na autoputu smo se našli sa Jele koja je u autu imala Friedla i Tihanu, a kojim se trebala pridružit i Darija, no auti su nam bili tolko pretrpani stvarima da bilokakve seobe naroda nisu bile izvedive.
Stigli u Rovinj i drito na penjalište. Koji daaann. Vrijeme mrak, ja hrabra, svi hrabri. Stigla najezda naših austrijanaca i polako ali sigurno smo okupirali cijeli sektor. (Šta se pokazalo ključnim za garantiranje dobrog provoda tijekom ta 4 dana.). Po cijeloj stijeni smo plazili i naši su štrikovi visili. Brijem da su nas svi mrko gledali!:) Penjali smo sve i svašta..
Tobias na vrhu smjera jasno daje svima do znanja da je to "naš sektor" od dolje do gore:)
Navečer cuginjo u rovinjo. Fina večera, šetnjica, cugica i krpe. (jele je pisala o misiji pronađimo apartman Villa di rovigno:) pa ja neću ponavljat.
Idući dan ponovo (u još boljem štimungu jel smo se svi već skužili) krenuli smo prema penjalištu.
Kad ono puf- najezda, al kad kažem najezda, onda mislim _najezda_ penjača i wannabe penjača.
Straaaašno.
U meni se odma probudio sav mogući grumpyness, gunđala sam i puhala. Konačno kao odemo Steffen i ja na jedan pišljivi slobodni smjer a cure na drugi. Ja sam bila tolko ljuta na sve te ljude da nisam niš htjela.
Eeee tu je do izražaja ubrzo došla naša gomila koja je spasila stvar:D
_Naš_ sektor za taj dan:
Javljaju austrijanci da su oni na sektoru uz plažu uspjeli čopit par smjerova i mi im se pridružujemo sa ostalim austrijancima te polako, ali sigurno, ponovo okupiramo cijeli sektor:)
Rapoloženje brzo popravljeno:)
Postavili smo ležaljku između 2 drveta, grickali mrkvice, namakali nogice u vodi i sve šta već ide.
Uuu kako nam je teško tu na penjanju:
Navečer smo bili pozvani u Rovinj kod austrijanaca na večeru. Eeee kakava je to samo bila večera. Prvo tijesto (koje je zapravo riba iako je tijesto) pa onda riba koja je starno riba, sa blitvicom i krumpirima i finom finom salatom. Za to je bio zaslužan najviše austrijski grk Silis. Mljaccc, to je sve kaj imam reč.
Veče se odužilo. To je u ovakvom društvu bilo za očekivati naravno..
Friedl sumanuti kuhar:)
S obzirom na ograničeni prostor, svaka kretnja je zahtijevala penjačke vještine. Tako i na slijedećoj slici ja pomno proučavam kako o kako se popeti preko svih i doći na drugu stranu. Uz pomoć vasilijeve ruke i pokojeg stolca ocijenila bih taj smjer ocjenom 5b (+)
Večera- penjanje preko sjedača (5b+!)
Stižemo i do ned (uf ne da mi se više pisatiiii)..
U ned smo dogovorili ići u Limski kanala da bi izbjegli gužvu. Prvo smo došli nas 4 u sektor A. Fuj!
U jedinom nama zanimljivom dijelu sektora pčele su odlučile osnovati koloniju, a prvi prihvatljivi smjer nakon pčela bio je pomno čuvan od strane mrcinkog (al fakat ogromnog) pauka..
Naravno nas 3 koke počinjemo kokodakat u svak glas i zovemo austrijance da ni pod razno ne dolaze u A sektor.
Krećemo u izviđanje C sektora- nama kokama se opet ne sviđa nizbrdica do dole i šaljemo Steffa u izvidnicu,a u međuvremenu nas austrijanci zovu i kažu da su u šumi i da dođemo u D sektor.
Tako smo tamo i završili.
Svi smo bili truli. Al ono fakat. Tako kad je Steff rekao da je na polici D sektora našo mjesto di bi se ležaljka (ona koja se vješa između 2 drveta inače) dala objesit brzo smo se prihvatili traženja pukotina za čokove, frendove i turali smo prstiće sve u 16 u rupe u nadi da nađemo koji pješčani sat. Misija je nakon kojih po ure uspješno završena:D
rezultat (uz ručak, udobno je jesti iz ležaljke:D):
Ja sam popela puni metar nekog smjera i to na top rope i zaključila da mi se fakat ne da i sišla dole i okupirala ležaljku:)
Navecer smo opet uspjesno uživali u rovinju..
I tako smo već brzo stigli i do zadnjeg dana. Šmrc.
U pon smo stvarno bili super brzi i oko 10 il 11 smo već bili na penjalištu. kako priliči zadnjem danu svi smo ko ludi penjali ispenjavali vodili i topropirali (haj malo pretjerujem, al ono svakako živahnije nego prijašnjih dana). sve samo da se iskoristi zadnji dan.
Plan je bio krenut oko 2 il 3 za zg. Naravno krenuli smo iza 6. Ipak je prvo trebalo polovit sve austrijance, ispozdravaljat se kako priliči.
Tako smo i došli do njih dok su uživali na obali i igrali se sa slack line-om (ili ti kao rastegnuta jako dugačka gurtna između 2 drveta, navodno dobro za vježbat ravnotežu za penjanje).
naravno i mi smo se morali svi okušat, al za prvi pokušaj nam je ipak trebalo pomoći sa strane. Očito nema prirodnih talenata. Bar to nismo Jele, darija Steff ni ja..
Slack line
Uglavnom da završim ne da mi se više fakat..
Išli na fini ručak i pravac doma..
Nek jele piše ostatak:) i nek stavi ostale dobre fotke:) (parking jele, postavljanje ležaljke!!to oću vidit na blogu! )
Jedna za kraj da bude bar koja na kojoj se stvarno neko i penje:D steff u nekom smjeru u Limskom..Nemam foku iz smjera na zalost koji je ovojekovjecio Steff kad je siso dole rekavsi : not even a shit to step on! Da prostite na izrazu..
adios..
i mogla bi dodat sta nikad ne stavljam- ispirka na svim pravopisnim i slicnim greskama al fakat mi se ne da to popravljat i spell čekirat..
Post je objavljen 02.05.2007. u 15:50 sati.