Osim što su vjerovali u zmajeve, vile, vještice itd., razvio se i kult Svaroga, boga sunca. Svarog se poštovao kod svih slavenskih plemena pod raznim imenima kao Svarožić-bog sunca i vatre, sin Svaroga, pa kao Adžbog-darovatelj svjetlosti i bogatstva, te kao Kor-tj. sunce (Krs-svjetao) koji danju putuje nebom. U zemljodjelskim kulturama značajno božanstvo je bila i boginja Mokoš. Ona je žensko božanstvo od vremena kada je dominirao matrijarhat. Poznat je i bog vjetra-Stribog (Veles ili Volos). Stari Slaveni su slavili sezonske promjene, periodične promjene godišnjih doba (zima- bog Koledo, ljeto-Perun).
Osnova slavenske mitologije prije svega čine animistička vjerovanja i magija, vjerovanje u demone i duhove, kult prema mrtvima, predcima i kultno poštovanje bogova. Kod drevnih Slavena, od najranijih vremena važan kult je bio posvećen duhovima predaka. Kult prema predcima je isprepleten sa štovanjem domaćih duhova – zaštitnika (Rusi ga zovu domovoj, a ukrajinci domovnik).
Dolaskom kršćanstva stari paganski praznici su i dalje egzistirali, samo pod novim imenina, a kultovi prema bogovima su promjenjeni u svetce (Mokoš – Sv. Petka, Stribog – Sv. Vlaho, Perun - Sv. Ilija). Tendencija kršćanske crkve je bila da eliminira prije svega velike bogove, tako da su manje važna bića ostavljena, kao što su duhovi.
Značajan progres u istraživanju slavneske mitologije započeo je prije tridesetak godina, najviše uz pomoć radova ruskog istraživača Vladimira Toporova, hrvatskog Radoslava Kačića i profesora etnologije Vitomira Belaja, te srpskog etnologa Veselina Čajkanovića.
Post je objavljen 02.05.2007. u 00:25 sati.